Baranjske igre uz pratnju gajdaša odigrane u Topoli
Folklorni ansambl „Čuvari tradicije baranjskih Srba” iz Belog Manastira gostovao na 59. „Oplenačkoj berbi” i Saboru izvornog narodnog stvaralaštva u Topoli.
Na poziv i po odabiru selektora Sabora izvornog narodnog stvaralaštva iz Topole Folklorni ansambl „Čuvari tradicije baranjskih Srba” iz Belog Manastira učestvovao je u subotu 8. oktobra u Topoli na 59. „Oplenačkoj berbi” u Karađorđevom gradu. Ansambl se predstavio sa srpskim baranjskim igrama „Ranče”, „Todor” i „Baranjskim kolom” u izvornom izvođenju i uz pratnju gajdi.
Same pripreme za Sabor izvornog narodnog stvaralaštva trajale su od početka septembra, a ansambl je imao odgovoran i ozbiljan zadatak da igre prikaže u njihovom pravom, izvornom obliku.
- Do sada se nisam susrela sa izvođenjem igara uz muzičku pratnju gajdi. Trebalo se tome prilagoditi, a trebalo je naučiti i igrače da pažljivo slušaju melodiju i da uz gajde igraju. Veliku pomoć imala sam od gajdaša Filipa Golubova iz Draža, koji je zaista profesionalno odsvirao i otpevao zadane igre i čija svirka nam je svima „ušla” u uši, pa nije bilo problema da izvedemo ono što smo zamislili. Pošto smo kao ansambl aktivni tek tri godine, a kao udruženje registrovani tek više od godinu dana, za sada, nemamo ni narodnu nošnju, niti mogućnost redovnog finansiranja od Grada i od Saveta za nacionalne manjine, uzela sam sebi za zadatak da sašijem kompletnu srpsku baranjsku nošnju i da u što lepšem izdanju izađemo na scenu. Verujem da smo uspeli i bila nam je izuzetna čast da učestvujemo na jednoj ovako važnoj manifestaciji – kaže predsednica ansambla Svetlana Žarković.
Članovi ansambla mogli su da vide igre iz raznih krajeva Srbije u izvornom izvođenju, bez koreografske obrade, a najveća nagrada im je bila veoma pozitivna ocena selektora koja im je dala podsticaj da i dalje rade na očuvanju kulture, tradicije, običaja i igara Srba u Baranji.
- Narod koji ne čuva tradiciju, kulturu, običaje i jezik postepeno nestaje, asimiluje se. Na ovaj način sve to čuvamo od zaborava. Uvek polazim od onoga što znaju oni stariji od mene i koji su istraživali na terenu. Veliku pomoć imam od Milana Dvornića čoveka koji je tridesetak godina strpljivo obilazio naše ljude u Baranji i prikupljao građu za knjigu koju je objavio, a u kojoj se govori upravo o običajima, nošnjama i životu Srba u Baranji – ističe Žarković.