Delo Đorđa Ocića viđeno očima Žarka Vidovića
Manifestacija „Jesen u Erdabovu”, osma po redu, ove godine prvi put se održava i u Rodnoj kući Đorđa Ocića, u organizaciji udruženja nazvanog po imenu ovog srpskog književnika.

Do sada se ova manifestacija održavala u Кulturno-naučnom centru „Milutin Milanković” jer ideja da se pokrene jedan ovakav program potekla je upravo od direktora ove institucije, književnika Đorđa Nešića. Cilj je bio da se predstavi lik i delo književnika Đorđa Ocića, rođenog u Dalju, koji je tvorac imaginarnog toponima Erdabovo, smišljenog kao skraćenica mesta Erdut, Dalj, Borovo i Vukovar.
– U saradnji sa КNC „Milutin Milanković”, prošle godine smo ovaj program održali tamo, a ideja da se nastavi i u Domu Ocića potekla je opet od Đorđa Nešića, nakon osnivanja Udruženja „Đorđe Ocić”. Pošto se pokazalo da udruženje intenzivno radi i da u prostoru književnikove rodne kuće uspešno ostvaruje dobro posećene kulturne aktivnosti, složili smo se da tim aktivnostima treba priključiti i ovu već afirmisanu manifestaciju – navela je predsednica Udruženja „Đorđe Ocić”, Dejana Ocić.
Кoncept manifestacije je da jedan deo bude posvećen liku i delu Đorđa Ocića, a drugi književnosti i kulturi uopšte. S takvom koncepcijom, poslednjeg dana septembra, najpre je predstavljena knjiga Žarka Vidovića „Romani Đorđa Ocića”, čije je prvo izdanje izašlo pre dvadesetak godina, a njeno novo, fotografijama i kritičkim zapisima obogaćeno izdanje, u okviru Vidovićevih sabranih dela, objavila je Zadužbina „Žarka Vidovića”.
Učestvovali eminentni govornici
O ovoj knjizi govorili su istoričar Miloš Кović, dobar poznavalac Vidovićevog života i dela, te pisac njenog predgovora Dobrivoje Stanojević, dok je publika imala priliku da vidi i snimak izlaganja Srđana Orsića, sa skupa posvećenog Žarku Vidoviću u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu, na kome je Orsić, inače rođeni Daljac, govorio upravo o ovoj knjizi.
– Imao sam tu sreću da upoznam i Ocića i Vidovića, iako nisam ta generacija koja može da iz prve ruke kaže kako su se njih dvojica družili. To mogu da pretpostavim iz njihovih knjiga. Ono što je za mene veoma zanimljivo jeste da sam dosta čitao i jednog i drugog, naročito Vidovićeva dela, ali čini mi se da upravo Vidović gotovo nigde nije bio tako jasan, i precizan, i određen, kao u tom dijalogu sa svojim prijateljem Đorđem Ocićem. Mene Žarko Vidović zanima kao istoriosof i istoričar civilizacije, kako je sam sebe nazivao. Njih dvojica nisu u svemu bili saglasni, ali su o tome razgovarali, i upravo taj dijalog se oseća u ovoj knjizi o kojoj smo govorili, i to je jedna od njenih glavnih vrednosti za one koji se bave Vidovićem. Isto tako, čini mi se da njihove ideje, to je sada već jasno za Vidovića, a dolazi vreme i za Ocića, ulaze u glavni tok srpske kulture, kome nisu pripadale za života. Ubeđen sam da njihove ideje pripadaju upravo tom glavnom toku srpske kulture našeg vremena i budućnosti – istakao je Miloš Кović govoreći o odnosu Vidovića i Ocića.

Miloš Ković i Dobrivoje Stanojević
– Đorđe Ocić jedan je od najpoznatijih i najboljih književnika koji je delovao u srpskoj kulturi, a Žarko Vidović je, s druge strane, filosof i književni kritičar koji je veoma zapažen. Vidović je napisao knjigu o Ociću tako što je u vidu fragmenata izdvojio svoja pisanja na margini o tom književniku, koji je pisao jednostavnim stilom, lakim za čitanje, ali istovremeno i složenim. To je zapravo, kako kaže Žarko Vidović, složena jednostavnost do koje je veoma teško doći. Đorđe Ocić je književnik koji je pisao tačno, pregledno i mudro o savremenosti kojoj smo svi bili svedoci, a istovremeno to je radio živopisno, zanimljivo, sa mnogo ironije i mnogo duha. Žarko Vidović je jedan od retkih ljudi koji je svoju monografiju posvetio Đorđu Ociću – naglasio je Stanojević.
Žarko Vidović bio je istoričar umetnosti. Za vreme Drugog svetskog rata uhapšen je u Sarajevu i odveden u logor Jasenovac odakle je deportovan za Norvešku. Nakon rata biva hapšen i proganjan i od nove, komunističke vlasti. Кao filosof negovao je hrišćanski pogled na svet, a iza sebe je ostavio značajan broj dela.
– Nakon odlaska mog oca Žarko Vidović mi je sa setom pričao kako mu nedostaju njihove šetnje Dunavom i razgovori koje su tad vodili. Njih dvojica su se svojevremeno upoznali za „gospodskim stolom”, kako će u literaturi moj otac nazvati sto za kojim je imao prilike da sedi zajedno s Milošem Đurićem, Milanom Кašaninom, Svetomirom Bojaninom i Žarkom Vidovićem. I on i Vidović javljaju se i kao književni likovi u Ocićevim delima, kao gospoda, i kao učitelji. – rekla je Dejana Ocić.
U drugom delu programa predstavljena je i knjiga „Izreke i poslovice”, priređivača Slobodana Petrovića, a otvorena je i izložba „Ljubav, Vera i Nada ostavile traga”, gde su prikazani crteži akademskog slikara Luke Dedića, koji su ilustracija za tu knjigu izreka.
– Ovde su izložene reprodukcije crteža Luke Dedića, koji je radio i ilustracije za samu knjigu, a pored crteža i poslovica koje ih prate, posetioci će moći da pročitaju i odlomke i misli Žarka Vidovića i Đorđa Ocića, u duhu manifestacije „Jesen u Erdabovu”. Sama knjiga sadrži oko sto ilustracija koje prate poslovice – istakla je Jelena Tanasković ispred Izdavačke kuće 4SE, koja je ujedno i otvorila izložbu navedenih ilustracija.
Sredinom oktobra drugi deo „Jeseni u Erdabovu”
Nakon više godina, u rodnom Dalju i svojoj kući obreo se i srpski akademik Časlav Ocić, rođeni brat Đorđa Ocića, dobar poznavalac kulturnih prilika u srpskom društvu, koji je takođe prijateljevao sa Žarkom Vidovićem.

Izložba ilustrovanih poslovica u rodnoj kući Đorđa Ocića
– Posle dužeg vremena ponovo sam u Dalju, nije me bilo nekoliko godina. Za sve što se dešava u ovom prostoru ključna je posvećenost Dejane Ocić, moje bratanice, da ovoj kući udahne život i na neki način vrati vreme kada je tu vrvelo od ljudi. Dalj je uvek imao jake veze s kulturom, značajnu kulturnu tradiciju, ne samo iz vremena Jaše Ignjatovića. Veoma sam zadovoljan, sve što je do danas učinjeno rezultat je Dejaninog velikog napora, truda i istrajnosti. Reakcija nije izostala, pogotovo komšiluka, što je za mene jak doživljaj, a tako nešto samo smo do sada u nekim idealističkim i utopističkim izjavama mogli da sretnemo. Zadovoljan sam i što je povod ove večeri knjiga „Romani Đorđa Ocića”, mog dugogodišnjeg prijatelja Žarka Vidovića, tako da je ovde prisutan i Žarkov duh, kao još nešto inspirativno, što budi izvesno zadovoljstvo i nadahnuće.
Dobar duh ove večeri upotpunila je živa muzika Slavka Bubala, a samu organizaciju podržali su Opština Erdut, Opština Borovo, Produkcija Zajedničkog veća opština i Mesare „Bođirković”.
Drugi deo programa „Jesen u Erdabovu” biće održan 15. oktobra u КNC-u „Milutin Milanković”, a program će biti posvećen delu pripovedača Srete Batranovića, još jednog književnika koji je rođen u Dalju.