Izložbom obeležio 60 godina stvaralačkog rada

Borovski vajar Mićun Nenezić sinoć je u Srpskom kulturnom centru u Vukovaru održao samostalnu izložbu skulptura.

Slavko Bubalo 18.05.2023.
Izložba Mićun Nenezić

Proteklo je 60 godina otkako je samouki vajar iz Borova Mićun Nenezić započeo svoj umetnički rad, a jubilej je bio prilika da se to obeleži na pravi način, odnosno izložbom. Srpski kulturni centar je u svom prostoru izložio tridesetak Nenezićevih radova, a otvorenju je prisustvovao zavidan broj njegovih prijatelja, poštovalaca njegovog dela i ljubitelja umetnosti.

- Obično u ovom periodu tokom maja ili juna organizujemo izložbe tako da smo se ovaj put odlučili za izložbu skulptura Mićuna Nenezića koji je na ovaj način obeležio i 60. godišnjicu svog stvaralačkog rada. Ideja je postojala još od ranije, ali smo zbog svima već poznatih dešavanja u vezi sa pandemijom od toga morali da odustanemo. Sad je bila prilika i mi smo je iskoristili da ljude upoznamo sa njegovim umetničkim opusom. Izložba će u našoj galeriji biti izložena dve nedelje tako da svi koji nisu bili u prilici da večeras dođu to mogu da učine narednih dana – rekao je direktor SKC-a Srđan Sekulić.

Sam autor, danas osamdesetčetvorogodišnji Mićun Nenezić, na otvaranju ove izložbe nije mnogo govorio, jer, kako je to skromno istakao, o sebi ne voli mnogo da priča nego rađe prepušta publici da se sa njim upozna kroz njegove skulpture i ostala dela.

Mićun Nenezić tekst

Srđan Sekulić, Mićun Nenezić i posetioci izložbe

- Počeo sam da stvaram u periodu rane mladosti i u početku sam bio pod uticajem antike što je meni dobro došlo da steknem neophodnu veštinu i da savladam tehniku rada. Kasnije se to razvijalo pa sam se služio raznim tehnikama. Radio sam reljefe, rezbario u drvetu, izrađivao reljefe u drvetu i limu, kipove i skulpture u drvetu i metalu. Ponosan sam što je jedan od mojih radova, dvometarska skulptura metalca od sivog liva, postavljena u dvorištu Tehničke škole u Borovu naselju, samo desetak metara dalje od skulpture našeg naučnog velikana Nikole Tesle po kome škola danas nosi ime. Ima li veće časti od toga? Uvek sam nastojao da u sredini u kojoj živim i radim ostavim neki trag i verujem da sam u tome barem malo uspeo – kaže čika Mićun.

U SKC-u su izložene skulpture sa motivima iz života, poput pastira i splavara, ali i ženskih aktova i reljefa rezbarenih u drvetu sa motivima pravoslavnih svetaca.

- Prvu izložbu imao sam 1973. godine u Vukovaru, a evo i ovu zadnju nakon 50 godina održavam ovde. Sa svojim radovima proputovao sam celu bivšu Jugoslaviju, ali i neke druge zemlje. Na dve izložbe dogodilo mi se da neki od mojih radova jednostavno nestanu. Kada sam se nakon jedne izložbe u Rijeci, na kojoj su mi ukrali tri moja rada, požalio organizatoru on mi je odgovorio da treba da budem srećan, jer su lopovi od toliko izloženih radova više autora uzeli baš moje. To znači da su oni bili najbolji. Na taj način su me tešili – rekao je na otvaranju izložbe autor.

Nije teško razumeti odakle Mićunu Neneziću smisao i dar za proporcije jer je ceo svoj radni vek proveo radeći kao metalac, a metalsko oko, to je opšte poznata činjenica, je izuzetno precizno. Nenezić je rođen 1940. godine u Borovu, a penziju je stekao kao mašinski tehničar u Tvornici strojeva u Kombinatu Borovo. Od 1973. godine bio je član Likovne sekcije KUD-a „Maksim Gorki”, a od 1989. delovao je u Likovnom društvu „Sava Šumanović”.

Bio je i član likovne kolonije u Iloku, a od devedesetih godina je član Likovne sekcije pri borovskom KUD-u „Branislav Nušić”. Osim što se bavio izradom skulptura, duboreza i portreta, Mićun Nenezić pokazao je zanimanje i za medaljarstvo, heraldiku i ilustraciju knjiga u čemu je takođe bio veoma uspešan.

*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Tu gdje živimo“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.