Janine pesničke rime i vedrine

Učenica petog razreda vukovarske škole „Siniša Glavašević“ osvojila je treću nagradu na ovogodišnjem „Goranovom proljeću“.

Jana Rokvić
Jana Rokvić

Jana Rokvić učenica je petog razreda Osnove škole „Siniša Glavašević“ iz Borova naselja koja u sebi krije brojne talente, a jedan od njih je i poezija. Upravo za pesme Jana je na ovogodišnjem konkursu „Goranovog proljeća“ osvojila treću nagradu. Janu je na konkurs prijavila njena nastavnica hrvatskog jezika Maja Stjepanović, a mlada pesnikinja imala je zadatak da napiše deset pesama. Kako se sve to odigralo saznali smo iz prve ruke u razgovoru sa ovom simpatičnom devojčicom i njenim roditeljima Dušicom i Zoranom.

– Na kraju jednog od časova nastavnica me upitala da li bi htela da učestvujem na jednom poetskom takmičenju i nakon što sam odgovorila da hoću prijavila je mene i još jednu prijateljicu iz razreda. Napisala sam deset pesama i nastavnica je to poslala i onda nam nije preostalo ništa drugo nego da čekamo. Bila sam vrlo srećna kada su nam javili da sam prošla, a po nagradu smo trebali putovati u Gorski Kotar, međutim, zbog ove situacije sa virusom sve je pomereno za 28. maj – rekla je, pomalo stidljivo, Jana.

Ove godine na konkurs je pristigao 91 naslov. Zbog antipandemijskih mera nagrade su uručene samo dobitnicima iz srednjih škola i to na prvi dan proleća kada se obeležavaju i Svetski dan poezije i rođendan čuvenog pisca i antifašiste Ivana Gorana Kovačića. U Goranov rodni Lukovdol trebala je da putuje i Jana ali je dodela ostalih nagrada prolongirana.

– Učešću na ovom konkursu radovala sam se od samog početka, a pesme sam napisala za tri dana jer smo se na konkurs prijavili u zadnji čas. Pesme govore o raznim temama iz života mladih, o ljubavi, o mašti, o našim svakodnevnim problemima pa i o ovoj koroni koja nas je sve zarobila i omela nas u normalnom životu – priča Jana.

„Srećno pronalazi svoj način opisivanja sveta“

I ponosna mama imala je šta da kaže jer uspeh svoje dece, što je i razumljivo, roditelji doživljavaju vrlo lično, kao da je njihov.

– Kada je toga dana došla iz škole rekla je: „Mama, ja ću da idem u Gorski Kotar!“ Pitala sam je šta ćeš tamo, a ona je odgovorila kako joj je učiteljica rekla da napiše deset pesama. Ona je to pisala da bi putovala i ispunila si želju da putuje vozom – kaže ponosna mama.

U obrazloženju nagrade žiri Goranovog proljeća je napisao:

„Poezija Jane Rokvić pleni pažnju duhovitim i originalnim slikama i opuštenim, razgovornim pesničkim stilom. Njene pesme su dinamične, prpošne, otvorene, tako da „svi iz učionice trče kao bizoni“; pesnikinja poziva na vedrinu i humor i kad teme nisu svetle, i kad se osmeh mora skrivati pod maskom. Pesnikinja izmiče zadanim formulama i srećno pronalazi svoj način opisivanja sveta. Ovakav pesnički prkos će, nadamo se, i dalje negovati, unoseći ga u svoje pisanje i mišljenje, jer verujemo da ovaj rukopis najavljuje lep početak dugog i uzbudljivog pesničkog putovanja.“

Ovakve reči zaista su dobar motiv i ohrabrenje da Jana ozbiljnije uplovi u poetske vode, a da li će tako biti zavisi samo od nje. U slobodno vreme voli da se druži sa svojim vršnjacima, voli da crta i da čita stripove. Jana učestvuje i na konkursima iz srpskog jezika i nada se da će i tu imati sreće i osvojiti neku od nagrada.

NA ŠKOLSKOME ODMORU

Sati kao definicija mučenja,

čitanja, učenja.

Svi u sat zure

i čekaju da taj trenutak bude.

 

Zvono kad zazvoni,

svi iz učionice trče kao bizoni.

Trče, skaču,

čak i od sreće plaču.

 

Na školskom odmoru,

svi rade što žele,

pričaju, plešu.

Kada nekome narukvica pukne,

svi skupljaju perle.

Neki štereberi sjede u klupi i pišu,

a neki pak šute, jedva se čuje kako dišu.

 

Veliki odmor kad dođe

svima brzo prođe,

zato što nastavnik iz matematike

još i dalje zadaje zadatke.

 

Meni je pravi školski odmor

kad s prijateljicama držim razgovor,

o tome tko koga voli

te koji je sat najbolji.

 

POD MASKOM

Što se pod maskom skriva?

Možda netko ima dva zuba kriva?

Možda klempave uši?

Možda usta nema?

Možda netko sebi poruku sprema?

 

Što se pod maskom krije?

Možda se netko smije?

Možda usne pući?

Možda želi kući?

Možda netko viče?

 

Što je zapravo iza?

Lije se 100 suza,

jer sreći nema kraja,

netko je koronu preživio,

pazite se i budite zdravi,živio!

*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Tu gdje živimo“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.