Predstava Tri praseta nasmejala najmlađe
U izvođenju glumaca pozorišta „Veliki mali princ“ iz Beograda u Vukovaru je 23. aprila izvedena predstava za decu.

Dobro poznata priča Tri praseta u izvedbi Pozorišta „Veliki mali princ“ iz Beograda okupila je u Srpskom domu skoro 400 dece predškolskog uzrasta sa područja Vukovarsko-sremske županije koji rade po programu na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu.
- Zajedničko veće opština Vukovar je u poslednje vreme, između ostalog, svoju delatnost usmerilo prema najmlađima. Ovom prilikom u predstavi će uživati oko 400 dece podeljenih u dva termina kada se predstava izvodi – rekao je predsednik Odbora za kulturu i sport ZVO-a Veljko Maksić.
Ovu duhovitu, interaktivnu, veselu i poučnu priču izvelo je pet mladih glumaca beogradskog pozorišta „Veliki mali princ“.
- Kao dete sam počela da se bavim glumom u amaterskom pozorištu, a sada i u dečijem profesionalnom pozorištu u kojem sam već tri godine i stvarno uživam u radu predstava za decu, bajki i ostalih izvođenja. Deca ovu bajku posebno vole, u početku smo mislili da će vuk da odnese tu pobedu kao glavni lik, ali sve više se solidarišu sa nama prasićima. Moj lik je Rile, najmlađe prase koje voli da bude nestašan, ali na kraju od svog najstarijeg brata nauči lekciju kako treba prolaziti kroz život – kaže nam mlada glumica Anastasija Tošić.

S obzirom na vreme u kome živimo, mnoštvo obaveza i poslova koje imamo, glumci navode kako roditelji ipak imaju naviku da decu dovode u pozorište i od malih nogu ih upoznavaju sa ovom vrstom umetnosti.
- Danas je pozorište manje posećeno nego pre, ali deca su, kada su ovde, apsolutno posvećena gledanju, učestvuju, žele da nauče, čak i nakon predstave dolaze da pričaju, ispituju nas i zanimaju se. Vole da su uključeni, vidim da vole i redovne bajke koje im se pričaju, ali novije i modernije bajke koje još nisu toliko popularne. Decu je važno voditi u pozorište prvenstveno zbog mašte, uvek je lepše kada nešto vidimo i doživimo, tu je naravno i kontakt koji imamo sa njima, ali na taj način osvestimo decu da nisu telefoni jedino što imamo. Takođe ih učimo da je tehnologija nešto prolazno, a da bajke traju dugi niz godina, postojaće i uvek će biti popularne. Pozorište nam daje mir i kontakt sa decom, imamo priliku da sa njima razgovaramo i da vide da su i glumci ljudi koji su obični koji pričaju, šale se, stvaraju maštu i razigravaju, kao prava deca – zaključuje Anastasija