Tužno sećanje na stradanje kozaračke dece i njihovih majki
Pomen za 69 dece sa Kozare, uzrasta od tri meseca do tri godine, koja su u ovom mestu od avgusta do novembra 1942. godine umrla od gladi i bolesti služen je 20. avgusta u selu Noskovačka Dubrava kod Slatine.

Deca su bila zatočena s majkama koje su primoravane na prisilan rad u poljima. Komemoracijom je obeležena tužna 80. godišnjica za žrtve koje se ne smeju biti zaboravljene. Izaslanik predsednika Srbije Aleksandra Vučića Nikola Vučen donirao je sredstva za izradu mermernog spomenika s popisom 69 imena stradale dece, a obnovu je pomogla i Fondacija Dajane Paunović.
- Na ovom mestu je jako teško govoriti. Mnogo je emocija, ali svakako je cilj svih nas okupljenih da ne zaboravljamo naše žrtve i da svako ko je u mogućnosti da svoj doprinos da se ovakva mesta obeleže - rekao je Nikola Vučen.
Parastos za stradalu decu i osvećenje spomenika predvodio je paroh slatinski Dragan Gaćeša sa ostalim sveštenicima Srpske pravoslavne crkve.
Organizatori pomena bili su VSNM Čađavica i VSNM Virovitičko-podravske županije.
Pored izaslanika predsednika Srbije prisutnima su se obratili i zamenik župana Igor Pavković, saborska zastupnica SDSS Dragana Jeckov, i predsednik SKPD Prosvjeta iz Kozarske Dubice Zoran Sinkić koji je angažovao dve umetnice koje su svojim nastupom uveličale komemoraciju.
Za sve prisutne organizatori su obezbedili bele ruže, a vence su položili u ime predsednika Srbije Nikola Vučen i Dajana Paunović, SKPD Prosvjeta Kozarska Dubica Zoran Sinkić, Virovitičko-podravskog župana sekretar Ivo Horvat, VSNM VPŽ Milena Lazić, VSNM KKŽ Jovo Manojlović, VSNM PSŽ Nikola Ivanović i VSNM OBŽ Dejan Jeličić. Na kraju komemoracije prisutnima se zahvalio predsednik VSNM Čađavica Zlato Ugrešić.
Podsetimo, logor je osnovan 20. avgusta 1942. godine i bio je aktivan do 5. decembra 1942. godine. Iako je logor bio aktivan tek nešto više od godinu dana ono po čemu je bio „poseban“ je surovost. Kada je dovedeno 300 žena i dece s Kozare za njih u logoru nije bila osigurana ni hrana ni smeštaj pa su bili smešteni u štalama, i jeli samo ono što su pronašli, i što su im seljaci iz okolnih sela nekako uspeli da doture.