Dve priče Dragoljuba Vojnovića iz dva velika rata
U Srpskom kulturnom centru predstavljena je nova knjiga Dragoljuba Vojnovića posvećena društvenoj i vojnoj istoriji srpskog naroda.

U okviru programa SKC sredom u Srpskom kulturnom centru juče je održana promocija knjige „Dve priče” autora Dragoljuba Vojnovića. Prva priča nosi naziv „Ratovanja i potucanja Lazareva”, a nastala je na osnovu autentičnog zapisa Lazara Adamovića koji je u Velikom ratu bio austrougarski vojnik, a kasnije i ruski zarobljenik i svedok osnivanja Prvog dobrovoljačkog odreda i Prve dobrovoljačke divizije, učesnik bitke na Dobrudži i svedok Okotobarske revolucije i bratoubilačkog rata u Rusiji.
Druga priča „Život i kraj Vlajka Prokina” govori o događajima u selu Bobota u zapadnom Sremu, koji su se desili nakon odlaska veće grupe meštana u partizane za vreme Drugog svetskog rata. Obe priče su nastale na osnovu autentičnih pisanja i kazivanja svedoka. O knjizi je pored autora govorio i direktor Srpskog doma Nebojša Vidović.
- Knjiga je vrlo zanimljiva i zapravo govori o kontinuitetu stradanja Srba, što pojedinaca što naroda u celini, tokom dva svetska rata, ali ona ima i svoj kontinuitet do dana današnjeg. Ona govori i o potrebi da se neguje kultura sećanja na stradanja Srba učesnika ratova i na njihov veliki doprinos stvaranju prve, pa i one druge Jugoslavije, a onda možda i ove države koja je nastala nakon njih. Mi, koji živimo danas, smo njihovi potomci, a koliko o njima znamo i koliko je naše sećanje plitko ili duboko zavisi i od onih koji su živeli pre nas i od informacija koje su nam oni preneli. Čini mi se da je tih informacija ipak bilo prilično malo, zato su ove priče, koje nam je ponudio Dragoljub Vojnović, dragocene – rekao je Vidović istaknuvši da je na njega lično najsnažniji utisak ostavio prvi deo knjige koji govori o srpskim dobrovoljcima u Velikom ratu, jer je u njemu pronašao i deo istorije svojih predaka.
Motiv autora da napiše i objavi ovu knjigu bila je želja da narod i pogotovo žitelje njegovog rodnog sela Bobote upozna sa onim što se dešavalo tokom sudbinskih dana u dva velika rata i periodu između njih.
- Mi o svojoj istoriji, na nesreću, znamo jako malo. Sticajem okolnosti ne znamo ni ko je sve učestvovao u Prvom svetskom ratu, ko je bio na Solunskom frontu, ne znamo ni ko je poginuo u Narodno-oslobodilačkoj borbi niti su popisane naše žrtve u ovom poslednjem ratu. Dakle, o nama ne znamo gotovo ništa. Knjiga je moj pokušaj da, na neki način, osvestim ljude. Možda će se neko nekada zainteresovati jer ima još mnogo stvari o kojima treba pisati, a kada je reč o Boboti i okolini jedna od zanimljivih priča je i ona o doktoru Rapu, Nemcu koji je sprečio streljanje žitelja cele jedne ulice u Boboti. O tom čoveku i o ljudima koji su spasili moju porodicu 1941. godine treba da se piše. Ti Nemci su sprečili ustaše da pobiju moju porodicu. I u tim zlim vremenima bilo je divnih ljudi, na primer jedan Hrvat koji je za vreme NDH bio načelnik opštine u Boboti i koji je takođe učestvovao u sprečavanju tog masovnog streljanja ljudi u Patkovićevoj ulici. Ova knjiga je moj pokušaj da ljudima skrenem pažnju na to šta smo radili jedni drugima i na šta sve su ljudi bili spremni iz ko zna kojih razloga – rekao je nakon promocije autor.
Iako je nastala na osnovu autentičnih zapisa i kazivanja autor je u obe priče uneo i deo sebe, svojih razmišljanja, emocija i književno ih je nadgradio. Kada je u pitanju odnos Srba prema vlastitoj istoriji i budućnosti autor nije optimista.
- Cinici kažu da istorija nije nikada nikoga ništa naučila, a kada je o nama Srbima reč izgleda mi da je to upravo tako. Bilo bi mi drago da grešim, ali poznavajući prošlost i posmatrajući sve ovo što se danas događa bojim se da sam u pravu. U svom rođenom selu više ne mogu da sretnem čoveka s kojim bih mogao da razgovaram, sve se negde okrenulo, ko zna na koju stranu, što ja uopšte ne mogu da shvatim. Kao što je nekada onaj grčki filozof ljude tražio fenjerom isto je i danas. Javlja se potreba da se čovek ponovo očoveči da doživi neko prosvetljenje – naglašava Vojnović.
Knjiga je nastala prošle godine u izdanju Arhiva Vojvodine, a njena promocija u Srpskom kulturnom centru okupila je veći broj zainteresovane publike. Autor je za kraj najavio da će uskoro biti objavljena i njegova četvrta knjiga poezije pod nazivom „Od mene pesma, od Boga zdravlje”.
*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Tu gdje živimo“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.