Naučnim skupom o Sreti Batranoviću završena „Jesen u Erdabovu”

Nakon prvog dela manifestacije „Jesen u Erdabovu”, održane 30. septembra u rodnoj kući književnika Đorđa Ocića, u Dalju je 15. oktobra održan i drugi deo, posvećen daljskom književniku Sreti Batranoviću.

„Jesen u Erdabovu” Sreto Batranović

Ove godine Kulturno-naučni centar Milutin Milanković” i Udruženje Đorđe Ocić” osmu po redu „Jesen u Erdabovu“ organizovali su zajednički, pa je međunarodni naučni skup pod nazivom Poetika kratke priče Srete Batranovića” održan u Milankovićevoj rodnoj kući.

Održavanjem ovog naučnog skupa organizatori su hteli da se, na neki način, oduže Sreti Batranoviću kao rođenom Daljcu i značajnom književniku, jer njegovo stvaralaštvo, smatraju oni, još uvek nije na pravi način valorizovano.

– Batranović je ove godine napunio 86 godina, a svoj radni vek proveo je kao učitelj, profesor i prosvetni savetnik. Prvu knjigu kratkih priča objavio je tek sa 60 godina. Za proteklih 20 godina objavio je sedam knjiga kratkih priča u kojima ima sveukupno 176 priča. U književnoj kritici i u tumačenju njegovog dela, te priče nisu imale odjek koji zaslužuju te smo se odlučili da, kao mali zavičajni dug, tu nepravdu nekako ispravimo organizovanjem ovog skupa u okviru 8. „Jeseni u Erdabovu”. Okupili smo ekipu od 13 tumača njegovog dela koje ćemo pokušati da sagledamo iz više aspekata, a nagodinu ćemo objaviti zbornik radova, što će, nadamo se, doprineti reafirmaciji ovog književnika – rekao je upravnik Kulturnog i naučnog centra „Milutin Milanković”,Đorđe Nešić.

Kratku priču mnogi smatraju najtežom književnom formom jer je kratka, zgusnuta, teži jednostavnosti i obično se usredotočuje na samo jedan događaj. Ima jedan zaplet, jedan splet okolnosti, ograničen broj likova i pokriva kratak vremenski period a, prema rečima svih učesnika, majstorstvo Srete Batranovića leži upravo u tome.

Dejana Ocić, predsednica Udruženja „Đorđe Ocić”, nazvano imenom književnika čijem delu je manifestacija „Jesen u Erdabovu” i posvećena, smatra da dela Srete Batranovića zaslužuju pažnju šire javnosti.

– Sreto Batranović i moj otac bili su prijatelji iz detinjstva i mladosti, a povodom ovog skupa otkrilo se i da je u jednoj od Čika Sretinih priča opisan događaj koji ih je bratski povezao. Osim toga, priča „Nebeski zvuciopisuje i mog dedu Jovana Ocića, crkvenog pojca. Sada su Ocić i Batranović povezani i ovom, erdabovskom manifestacijom, koja je odlično protekla, a lik i delo daljskog pripovedača sagledani su i predstavljeni na živ i dinamičan način.

Nepravedni odnos hrvatskih izdavačkih kuća prema Sreti Batranoviću

Dela Srete Batranovića u Hrvatskoj nije objavila niti jedna izdavačka kuća pa je održavanje ovog naučnog skupa možda i prilika da se to konačno dogodi jer skupu je u svojstvu učesnika i izlagača naučnog rada prisustvovao i direktor Izdavačke kuće „Prosvjeta Aleksandar Ilinčić.

– Prilično sam siguran da Batranovićeva dela nisu objavljivana u Hrvatskoj. Zbog toga mislim da će biti prilike da se i nešto od njegovih dela priredi, iako se naša izdavačka kuća više ne bavi širim izdavaštvom nego smo se vezali za program obrazovanja, dok se SKD „Prosvjeta” posvetila tom segmentu, odnosno književnom stvaralaštvu Srba u Hrvatskoj. Batranovićev opus je bogat, i on svakako zaslužuje da nađe svoje mesto i u našim izdanjima. Njegovo pisanje je takvo da može da privuče ne samo ljude koji dolaze sa prostora Podunavlja, nego tu ima materijala i za širi čitalački krug, i mislim da u promociji njegovog dela treba napraviti veći iskorak – rekao je Ilinčić.

Sreto Batranović rođen je 1936. godine u Dalju. Radio je kao učitelj i nastavnik u rodnom Dalju, Vukovaru, Osijeku i Bečeju. Od 1961. do 1991. godine radio je kao školski savetnik. U penziji je i živi u Novom Sadu. Prvu knjigu Georgije Grk jaše na Voronježu” objavio je 1996. godine, a potom još šest knjiga kratkih priča. Poslednja mu je knjiga Testament”, u kojoj se nalazi izbor od tridesetak kratkih priča. Iz Hrvatske je, povređen i uvređen, zauvek otišao devedesetih godina prošlog veka i više nikada nije kročio na njeno tlo, pa se tako, i pored nastojanja organizatora da ga ugoste, ni ovoga puta nije pojavio.

– Možda je moj greh što sam osnovao Srednju školu u Dalju koja i danas radi, ili pak to što sam nekad nekog možda, umesto sa „Dobar dan” pozdravio sa „Pomaže Bog”– kratko je prokomentarisao Batranović, kada ga je Đorđe Nešić, uoči održavanja naučnog skupa, pozvao da dođe u Dalj.

Osim pomenutih, Đorđa Nešića, Aleksandra Ilinčića i Dejane Ocić, na skupu su izlagali i Milan Ivanović, Jaroslav Pecnik i Đorđe Balić iz Osijeka, Gordana Pavić i Zoran Kojčić iz Dalja, Gordana Maletić i Rajko Lukač iz Beograda, Srđan Orsić iz Novog Sada, Goran Dakić iz Banja Luke i David Kecman iz Sombora.

Ideja je da i ubuduće prvi deo manifestacije „Jesen u Erdabovu” bude posvećen delu Đorđa Ocića, a drugi deo književnosti i umetnosti uopšte.

*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Tu gdje živimo“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.