Svečano proslavljena slava Bogoslovije „Sveta Tri Jerarha“ u manastiru Krka
Najstarija srpska bogoslovija obeležila praznik svojih nebeskih zaštitnika.
U manastiru Krka svečano je proslavljena krsna slava Srpske pravoslavne bogoslovije „Sveta Tri Jerarha“, koju je davne 1615. godine osnovao mitropolit dabrobosanski Teodor. Svetom arhijerejskom liturgijom načalstvovao je preosvećeni episkop osečkopoljski i baranjski g. Heruvim, uz sasluživanje visokopreosvećenog arhiepiskopa zadarsko-šibeničkog i mitropolita dalmatinskog g. Nikodima, kao i više sveštenika i monaha iz nekoliko eparhija. Po blagoslovu mitropolita Nikodima, prisutnim vernicima obratio se protojerej-stavrofor dr Zoran Krstić, rektor Bogoslovije Svetog Jovana Zlatoustog u Kragujevcu, izrazivši veliko zadovoljstvo zbog prisustva na ovom svetom mestu.
- Želeo bih da vam prenesem pozdrave i blagoslove mitropolita šumadijskog i cele Šumadije. Naročito želim da rektoru ove bogoslovije, mitropolitu, učenicima, profesorima i celokupnom osoblju škole poželim srećnu i blagoslovenu slavu. Kao što dobro znate, u našoj Srpskoj pravoslavnoj Crkvi postoji osam bogoslovija. I koliko god bile udaljene jedna od druge, sve one svedoče jednu istu suštinu, jer nam je zajednički cilj. Sve bogoslovije, zapravo, jesu radionice budućnosti naše Crkve, mesta u kojima se oblikuju budući pastiri, učitelji i služitelji oltara, na korist i spasenje vernog naroda. Postoji jedna posebna i duboka veza između ove bogoslovije i druge bogoslovske ustanove našeg naroda, Bogoslovije Svetog Jovana Zlatoustog u Kragujevcu, jer trećina vaše slave jeste i naša celokupna slava. Drugim rečima, imamo zajedničkog zaštitnika i molitvenika pred Gospodom. Pretpostavljam, braćo i sestre, da znate kako je ustanovljen ovaj praznik, Sveta Tri Jerarha. Kada malo bolje razmislimo, to nas podseća na jedan neobičan događaj iz istorije Crkve - na vreme pre desetak vekova, tačno u 11. veku, kada su se hrišćani sporili oko pitanja ko je od jerarha najveći: Sveti Vasilije Veliki, Sveti Jovan Zlatousti ili Sveti Grigorije Bogoslov. Ta rasprava, iako naizgled ljudska i razumljiva, otkriva dublju istinu, veličina u Crkvi ne meri se prvenstvom časti, već smirenjem, vernošću i služenjem. Upravo zato su naši sveti oci ostavili primer da je istinska čast u nošenju krsta i u ljubavi prema Bogu i bližnjima - u svojoj besedi, između ostalog, rekao je rektor kragujevačke bogoslovije sveštenik Zoran Krstić.
Svečana akademija i duhovna poruka iz Jerusalima
Nakon liturgije priređena je svečana akademija koju su, svojim trudom i zalaganjem, uz pomoć profesora, kao i svake godine pripremili učeniciBogoslovije „Sveta Tri Jerarha“, uz učešće pevačke grupe KOD-a „Jevrem Grujić“. Episkop dalmatinski Nikodim i rektor Bogoslovije pri manastiru Krka, u svojoj besedi sabranom narodu, čestitao je praznik koji ima poseban značaj za ovo bogoslovsko učilište, osvrnuvši se i na svoju nedavnu posetu Jerusalimu i utiske koje je poneo obilazeći Svetu zemlju.

- Tamo sam doživeo i video mnogo toga što i mi ovde proživljavamo. Video sam da se sila Božija zaista u nemoći pokazuje. Video sam ono o čemu učimo, ali i ono što se može razumeti tek kada se vidi i oseti. Video sam kako ljudi žive u sukobu koji traje vekovima i koji se, po svemu sudeći, neće okončati dok Gospod ne dođe i ne pokaže nam kako sve treba da bude. Ali ono što je mene posebno dotaklo jeste duh Mediterana, kolevka hrišćanstva. Tamo gde je hrišćanstvo nastalo, tamo gde živi u teškim i gotovo nemogućim uslovima, ponekad i pod progonom, ono je i dalje živo i snažno. Upravo tu se vidi da se sila Božija pokazuje u nemoći. I mi koji živimo ovde, u ovim krajevima, to dobro znamo. Često smo neshvaćeni, odbačeni, ponekad građani trećeg reda. Nekad se osećamo zaboravljeni i precrtani i od matičnih država, i neretko nam se to i daje do znanja. Ali upravo u tome se pokazuje sila Božija, u nama koji ostajemo, koji volimo ove krajeve i ne želimo da ih napustimo, koji se okupljamo oko crkava i manastira. Vekovima su se naši preci okupljali oko svetinja. Tu su čuvali veru u jednoga Boga, u Boga koji je toliko zavoleo svet da je Sina svoga jedinorodnog dao da svaki koji veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni. Tu veru su živeli, svedočili i prenosili. Hodajući ulicama Jerusalima, Judeje i Galileje, video sam radost na licima ljudi. Radost koja nije uslovljena spoljašnjim okolnostima. Radost koja izvire iz vere. I tu istu radost vidim i ovde, kada dočekujemo ljude otvorenog srca, sa toplinom i, možda pomalo, „ludošću“ za Hrista, jer za ovaj svet ta vera izgleda kao ludost. Ali upravo u toj „ludosti“ krije se naša snaga. Sveta Tri Jerarha su se čitavog svog života trudila da tu veru pokažu i da je svedoče, i veru i radost koja iz nje izvire. Često nisu bili prihvaćeni od svojih savremenika. Nisu bili prihvaćeni od ovoga sveta. Bili su osporavani, odbacivani, ponekad i progonjeni. Ali su zato bili proslavljeni od samoga Boga. I to je ono u šta i mi treba da verujemo. Da ne merimo svoju vrednost merilima ovoga sveta. Da ne klonimo duhom kada smo neshvaćeni. Da ne gubimo ni veru, ni nadu, ni radost – istakao je mitropolit Nikodim.
Predavanje „U svetu, ali ne od sveta“
U okviru obeležavanja slave Bogoslovije, visokoprečasni protojerej-stavrofor dr Zoran Krstić, rektor Bogoslovije Svetog Jovana Zlatoustog u Kragujevcu, održaće u manastiru Krka predavanje na temu „U svetu, ali ne od sveta“.
Četiri veka duhovnog trajanja
Bogoslovija „Sveta Tri Jerarha“ u manastiru Krka najstarija je srpska bogoslovija. Osnovao ju je 1615. godine mitropolit dabrobosanski Teodor, čije je sedište u to vreme bilo u manastiru Rmanj. Bogata istorija manastira Krka ujedno je i istorija bogoslovije. Kako je živeo srpski narod u Dalmaciji, tako je i škola imala svoje svetle i teške trenutke. Nekoliko puta menjala je mesto, ali je uvek bila vezana za manastir Krka, jer je manastir bio i ostao centar duhovnosti pravoslavne Dalmacije.