Da li smo protiv nasilja, ako u pesmama pozivamo na isto?
Ukazivanje na značaj borbe protiv svih vidova nasilja, posebno nad ranjivim grupama i ženama, trebalo bi da traje tokom cele godine, a ne samo kada se obeležava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Ponekad nismo ni svesni da smo svakodnevno izloženi uticaju zbog kojega se nasilje normalizuje.

Kada u medijima ili na internetu čitamo o nasilju najčešće se ono usko vezuje za fizičko nasilje, ali ono je mnogo više od toga. Pojam nasilje u sebi sadrži različite vrste, ali i podvrste. Ono može imati različite oblike i nije ograničeno na fizičku povredu, psihološko nasilje može biti jednako štetno. Može uključivati ucenjivanje, klevetu, verbalno zlostavljanje ili uznemiravanje, a u razvijenom vremenu ono se najčešće odvija putem društvenih mreža. Zastrašujući podatak jeste da je u prvih osam meseci 2024. godine broj žrtava porodičnog nasilja porastao za 14% u odnosu na isti period prošle godine.
Spot pod nazivom “Nasilje nad ženama u domaćim pesmama” objavljen je u februaru 2023. godine kao ispitni rad na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i privukao je, ali i dalje privlači pažnju na internetu. Ana Ninković, autorka pomenutog spota, navodi kako je u svrhu ispitnog rada napravila video sa ciljem da se dobije pregled domaćih i regionalnih pesama u čijim se tekstovima ističu motivi ženskog poniženja kao jednog od pokazatelja ljubavi, odnosno muškog nasilja nad ženama u porodično-partnerskom odnosu. U korišćenim pesmama ono se romantizuje, a neretko i promoviše. Sekvenca je podeljena na dva dela, na žensku i na mušku perspektivu. Mnoštvo puta se na slavlju ili u autu pevala pesma ne razmišljajući o njenom značenju. Njen rad privukao je puno pažnje u srpskoj javnosti, pisalo se o njemu u brojnim srpskim medijima i raspravljalo u televizijskim emisijama, a Ninkovićeva kaže da nije očekivala da će video dobiti toliku pažnju.
Romantizujemo podređenost, a očekujemo poštovanje
Njena kompilacija sadrži 36 pesama nastalih između 1981. i 2020. godine, podeljenih u dve kategorije. Prva kategorija su pesme iz ženske perspektive, u kojima dominira motiv bezuslovne ženske ljubavi prema partneru koji ih ponižava i zlostavlja, a često i fizički nasilan prema njima, a ovde preovlađuju pesme koje pripadaju turbofolk žanru.
Ninković objašnjava da ove pesme najčešće prate „baladni tonovi, muzika i glas nalik na ševa“.
Ljubav koja se predstavlja u pesmama je ponižavajuća i zlostavljačka, a neretko pominje fizičko nasilje. Pesme koje su dospele na listu izražavaju žensku ljubav koja se očituje u njenoj podređenosti i spremnosti da „umre“ za ljubav. Kako u jednoj od pesama Tanje Savić kaže „Za moje dobro, gazi me, ne daj da život mazi me“, čime daje do znanja da je u potpunosti podređena muškarcu koji najbolje zna što je za nju dobro.
Isto tako, tekstovi neretko govore o nestašnim ženama čije je ponašanje zaslužilo da ih muškarac kazni. Tako u pesmi ,,Ne valjam“ Nataša Bekvalac peva „Ti si tu da mi pljuneš u lice, da nisam dobar, da me kao mač posečeš i da ne plačem“, zatim pesme Seke Aleksić ,,Idealno tvoja“ koja u sebi sadrži tekst ,,Udari me jako da zaboli, možda se i nismo baš uvek voleli“. Naravno, govorimo i o pesmama dok još na snagu nije stupila detradicionalizacija, kada je podrazumevala poslušnosti i kada ona nije zaslužena. Druga kategorija govori iz muške perspektive unutar kojeg je jači pol dužan prevaspitati slabiji pol putem neke od pomenutih vrsta nasilja, a ponekad i krajnjim ishodom – smrću.