Duhovi – krsna slava hrama Svete Trojice u Obrovcu
Episkop dalmatinski služio je arhijerejsku liturgiju u gradu Obrovcu na dan kada Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici proslavljaju praznik Silaska Svetog Duha na apostole – Duhove.

Praznik Duhovi slavi se pedeseti dan po Vaskrsu pa je i proslava slave obrovačkog hrama Svete Trojice započela svetom arhijerejskom liturgijom koju je predvodio episkop dalmatinski Nikodim. U molitvi i svečanoj atmosferi okupilo se mnoštvo vernika obrovačkog kraja. Nakon liturgije, episkop dalmatinski se obratio vernom narodu čestitajući im ovaj veliki praznik i slavu harma koji ih i danas radosno dočekuje i okuplja pod svojim svodovima.
- Danas sam sa vama da zajedno slavimo našega Gospoda kako je On to i rekao kada se vazneo na nebesa, poručivši apostolima da odu u Jerusalim i tamo čekaju da dođe Duh Sveti. Mi smo svi, kao hrišćani i kao oni koji su kršteni u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, pozvani da propovedamo toga Gospoda i da, ne samo rečima, već i našim delima, budemo istinski učenici Njegovi i svedoci naše vere. Da bismo to mogli da činimo, neophodno je da imamo ljubavi jedni prema drugima, jer bez toga ne možemo učestvovati u Svetim tajnama, niti se sabirati i u pesmama i himnama hvaliti Gospoda, ako nemamo ljubavi jedni prema drugima, kako prema svojim bližnjima, tako i prema onima koji nas ne vole. Kada uspemo da pobedimo svoju prirodu i da zavolimo druge tom uzvišenom, božanskom ljubavlju onda možemo reći da smo ispunili reči Gospodnje, jer smo imali ljubavi prema svima - poručio je, između ostalog, u svojoj besedi dalmatinski episkop.
Pravoslavne svetinje u Obrovcu postoje, zabeleženo je, još od sedamnaestog veka, a sadašnji pravoslavni hram u srcu ovog grada sagrađen je u novije vreme, tačnije 1906. godine.
Nema mnogo sačuvanih istorijskih podataka, koji bi istoriografski posvedočili o viševekovnoj postojanosti pravoslavnih Srba u ovom gradu, jer su istorijska dešavanja uslovila da ovdašnja pravoslavna zajednica oduvek bude izložena stradanju. Zbog toga će mnoge istorijske činjenice, ličnosti i događaji ostati zauvek skriveni i nesaznajni.
Prvobitni hram, koji se nalazio negde na mestu današnjeg hrama, sagrađen je 1682. godine i nekoliko puta je dograđivan i proširivan. Sadašnja crkva potiče iz 1906. godine u vreme kada se pravoslavna zajednica u Obrovcu širila pa se, samim tim, javila i potreba za većim mestom sabiranja pravoslavnih vernika. Jako malo je arhivskih podataka i dokumenata koji svedoče o tom starom hramu, koji se ovde nalazio, ali, nažalost, nije mnogo dokumenata sačuvano ni o nastanku, izgradnji i svim ostalim podacima vezanim za današnji hram.
Sve manji broj vernika
Obrovačka parohija danas obuhvata grad Obrovac i deset obližnjih sela, a broj pravoslavnih vernika neprestano se smanjuje. Da je starosna struktura preostalih Srba izuzetno nepovoljna svedoči i činjenica o malom broju dece koja pohađaju časove pravoslavne veronauke.
Iako malobrojni i desetkovani u svakom smislu, pravoslavni Obrovčani i dalje se okupljaju u svom hramu Svete Trojice, kako bi sačuvali veru svojih predaka, svoj hram ali i zrno neugasle pravoslavne vere u ovim krajevima stradalne Dalmacije. Valjda tako i sami sebi pokazuju da ih još uvek ima, da jedni drugima posvedoče da srpsko ime i pravoslavna vera nije potpuno iščezla u ovom kraju.
Praznik Silaska Svetog Duha na apostole svečano je proslavljen i u ostalim hramovima širom Eparhije dalmatinske, a sabrani narod u svakom od njih živi je dokaz da se vera i dalje najčvršće čuva tamo gde ih najmanje ima.