O vrednom srpskom doktoru – Georgiju Mihailoviću

Drugim krugom predavanja o srpskoj porodici Mihailović nastavljen je ciklus „Stari Vukovar- ljudi, mesta i događaji“ Ustanove u kulturi Srpski dom usmeren na priče o značajnim srpskim ličnostima iz Vukovara.

Mirjana Cvetković 26.06.2025.

„Justin Mihailović“ i porodica naziv je predavanja o istaknutoj uglednoj srpskoj porodici Mihailović iz Vukovara koja je iznedrila brojne lekare, advokate i akademike, a sa kojom je publiku vukovarski bibliotekar Borivoje Čalić upoznao prvi put još pre pola godine, kada je govorio o Justinu Mihailoviću, svestranom trgovcu i savremeniku Vuka Karadžića. U Srpskom domu 24. juna interesantnim podacima predavač se približio drugoj porodičnoj grani iz koje je potekla majka Branka Radičevića, doktoru Georgiju Mihailoviću. U uvodnom delu predavanja, Čalić se samo kratko dotakao pesnika Radičevića i njegove majke Ružice Mihailović, s obzirom da se o njima već dosta zna. Prateći u nastavku liniju te porodice iz koje je između ostalih, potekao i Georgije Mihailović predavač se na osnovu prikupljenih podataka osvrnuo na život i dela ovog uglednog doktora koji je Srbima u amanet ostavio mnogo vrednih knjiga i zapisa. Doktor Mihailović je rođen u Vukovaru 1892. godine od oca apotekara. Zbog preduzetničkih iskoraka, Georgijev otac otvara apoteku u Staroj Pazovi gde se porodica iz Vukovara i preselila. Nakon što je završio medicinu, Georgije počinje da radi u državnoj i privatnoj praksi, dok ga kroz ceo život prati ljubav prema knjigama, što ga je kasnije i obeležilo kao veoma značajnu i interesantnu ličnost.

- Od mladosti je sakupljao knjige a bio je jako zainteresovan za filozofiju, posle je sakupljao i medicinsku literaturu, a pred Drugi svetski rat počeo je da sakuplja stare srpske knjige. Dodatni podsticaj toj njegovoj aktivnosti bilo je stradanje biblioteka fruškogorskih manastira u Drugom svetskom ratu, uništenje Narodne biblioteke 1941. godine, premeštanje Patrijaršijske biblioteke iz Sremskih Karlovaca u Zagreb. On je sa velikom strašću sakupljao stare srpske knjige, s tim da se posebno bazirao na 18. vek. Sakupivši veliku zbirku knjiga, nekako je došao na ideju da napiše bibliografiju tih knjiga. Biblioteka Matice srpske, a zatim i druge beogradske biblioteke dozvolile su mu da nosi stare knjige kući, što je u to vreme bilo presedan, s obzirom na tadašnji društveni režim, ispričao je Čalić.

Georgije Mihailović je realizovao svoj veliki poduhvat i bibliografija koja sadrži 413 srpskih knjiga iz 18. veka biva objavljena 1964. godine. Samo iz njegove vlastite biblioteke bilo je 264 knjige od kojih su 40 bile unikatne, što znači da je bio poznat samo jedan jedini primerak. Mihailović nije stao na tome i nakon toga je počeo da sakuplja stare srpske kalendare i svoju biblioteku koja je brojala preko 20 000 knjiga i časopisa u nekoliko navrata je prodao bibliotekama koje pripadaju Matici srpskoj i Filozofskom fakultetu u Novom Sadu gde se čuvaju i danas. Mnoge su dostupne i danas u izvornom i digitalnom obliku. Reč je dakle o jednom obimnom i iscrpljujućem poslu koji je doktor Mihailović samoinicijativno preuzeo na sebe.

- On je bio jedan neobičan čovek koji je sam uradio obim posla koji bi danas radio jedan institut. Za knjige je doktor bio spreman i na lična odricanja. Bio je po prirodi interesantna ličnost i sačuvano je mnogo anegdota o njemu. Mnogo je putovao, a nezamislivo je da je 1948. godine putovao u Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Ljubljanu… međutim on je tamo najviše išao da istražuje biblioteke tamošnjih crkvenih opština. U Šibeniku je kupio nekoliko izvanredno sačuvanih primeraka Orfelinovih pesama. To mora da je bio ostatak nekog punkta za rasturanje venecijanskih izdanja u Dalmaciji. On je onda te knjige razmenjivao sa drugim bibliotekama i muzejima i tako dolazio do drugih vrednih knjiga koje tada nije imao. Nekada bi čak i poklanjao knjige u nastojanju da dođe do različitih izdanja istih knjiga jer je utvrdio da među njima postoje varijacije nastale tokom štampanja, koje bi on kasnije ispravljao, rekao je predavač.

Vredni srpski doktor tokom rada i delovanja voleo je da dolazi u Vukovar a umro je 1969. u beogradskoj bolnici od posledica srčanog udara. Sahranjen je u Staroj Pazovi u kojoj čak i jedna ulica nosi njegovo ime. S obzirom da se 1947. godine zbog službe preselio u Inđiju gde je proveo ostatak svog života, tamo se od 1983. u njegovu čast održavaju Susreti bibliografa. Prema Čalićevim rečima, unuka Georgija Mihailovića danas živi u Zagrebu i kod nje se trenutno nalaze neki porodični portreti koji nikada nisu publikovani, a za koje se nadamo da ćemo imati priliku da vidimo na nekim od narednih predavanja i čujemo o još jednoj inspirativnoj biografiji poput ove.