„SDF danas deluje kao organizacija za jačanje i zaštitu manjinskih prava“

Prošlost SDF-a seže u 90-e godine, ali od novijih datuma istakla bih početak 2022. godine kada ste obnovili rad ove organizacije. Koji je cilj vašeg delovanja?

SDF je formiran 1991. godine, u veoma teškim ratnim okolnostima. Zajednički cilj osnivača bio je da spreče rat i nađu politička rešenja najpre za prestanak rata, a zatim i za poboljšanje položaja Srba u Hrvatskoj. SDF je jezgra iz koje su se razvijale druge institucije i organizacije Srba u Hrvatskoj. U svojim najboljim danima SDF je bio jedna od najvećih i najznačajnijih nevladinih organizacija u Hrvatskoj i regiji, ključni implementacijski partner USAID-u i UNHCR-u na programima repatrijacije i reintegracije izbeglica te revitalizacije ratom pogođenih područja.

Tokom godina SDF je, kao u konačnici i svi ostali, imao svoje uspone i padove. Zato želim da zahvalim svima što su ga sačuvali sve ove godine, što nije bilo nimalo lako i što danas imamo organizaciju kakav je SDF. Kako su se problemi kojima se SDF u startu bavio praktično prešli u nadležnost drugih institucija ili su nestali, dakle napominjem nisu rešeni, već su iz različitih razloga nestali, SDF je promenio pravac delovanja, ponajpre promenama u upravljačkoj strukturi. SDF danas deluje kao organizacija za jačanje i zaštitu manjinskih prava što je pretpostavka daljnje demokratizacije društva, platforma za omladinski i ženski aktivizam te veza između srpske zajednice i šire demokratske javnosti u ovim pitanjima, ali i u inicijativama koje nisu nužno percipirane kao manjinske.

Znamo da postoji šest podružnica SDF-a, koja je specifičnost podružnice koju nazivate Podunavlje? Koliko članova brojite ukupno, a koliko u podružnici Podunavlje?

Specifičnost SDF-a u odnosu na druge je ta što smo prva organizacija sa srpskim predznakom na čijem je čelu žena, predsednica Jelena Nestorović. Podružnica Podunavlje specifična je u odnosu na druge samo po tome što je novoformirana, sve ostale su postojale od osnutka. SDF broji oko 150 članova, naša podružnica nešto više od 20 i te brojke su u rastu jer nam je dosadašnji fokus bio na programima. Radi se dominantno o mladim visokoobrazovanim devojkama i mladićima na kraju dvadesetih i početku tridesetih godina svojih života koji žele da daju svoj doprinos zajednici u različitim formatima. SDF je postao mesto okupljanja mladih osoba koje svoje ideje sprovode u delo kroz različite programe i aktivnosti, neretko kažu kako im je drago da ih se sasluša, bez obzira da li se njihova ideja i predlog uvaže ili ne. Pojedinci su se prepoznali u SDF-u, kroz SDF približili srpskoj zajednici i u okviru delovanja u SDF-u isprofilisali, pa sada, bez obzira na svoje mlade godine zauzimaju određene rukovodeće pozicije u sferi kulturnog, društvenog i političkog života Srba u Hrvatskoj. Ne bih želeo da navodim primere jer bih sigurno nekoga propustio. Ono što nam je jedan od ciljeva jeste da novim, od nas mlađim generacijama približimo važnost SDF-a, odnosno važnost toga da budu deo zajednice, što je jedan od garanata očuvanja srpskog identiteta. Svaka naša članica i član su nam jednako važni, svako ima kapacitete da preuzme rukovođenje SDF-om.

Akcija „Kumovi želja“

Kako biste opisali saradnju SDF-a sa drugim organizacijama i institucijama Srba u Republici Hrvatskoj? Postoji saradnja i sa Zajedničkim većem opština Vukovar?

Saradnja sa drugim organizacijama i institucijama Srba u Hrvatskoj je na pristojnom nivou. Kao i uvek, postoji prostora za unapređenje, ali smo svakako zadovoljni kako se saradnja razvija i kako prerasta u partnerstva. Pored pomenutih organizacija i institucija tu su i opštine i gradovi, pa čak i pojedine županije u kojima ima Srba. Smatram kako je naš najveći potencijal i ono što možemo ponuditi drugima definitivno naše članstvo, koje se neretko stavlja na dispoziciju drugim organizacijama i institucijama sa srpskim predznakom. U svom dosadašnjem delovanju pažljivo smo vodili računa o tome da se ne preklapamo sa drugima, da ne radimo poslove iz njihove nadležnosti, već da ponudimo zajedničku saradnju, naročito u onim sredinama u kojima smo se tek pojavili, kako je to u konačnici bio slučaj i sa podružnicom Podunavlje.

Šta biste izdvojili od aktivnosti u godini koja je na izmaku?

2024. godina definitivno je bila najplodnija godina kad je u pitanju delovanje SDF-a na području cele Hrvatske. Proveli smo nikad više programa u koje je bilo uključeno nikad više ljudi, što je verovatno potakla i raznovrsnost programa i aktivnosti koje smo nudili. Naš program formiramo na ponešto drugačijim principima, odnosno imamo dvodnevne sastanke šireg kruga ljudi na kojima svako ravnopravno ima pravo da iznese određeni pravac delovanja. U konačnici, to tako i treba da bude, srpski smo demokratski forum.

Mišljenja sam kako smo unutar srpske zajednice, ali i šire društvene zajednice uspeli postati prepoznatljivi po nekim programima. Primerice, u akcji „Kumovi želja“ je učestvovalo 713 dece vrtićkog uzrasta iz cele Hrvatske koja su izrazila svoje želje, a „kumovi želja“ su bili i ljudi mimo srpske zajednice. Pre nekoliko dana održana je kreativna dečija radionica u Negoslavcima pod nazivom „Teta i deca“, u koju je uključeno dvadesetak dece u dobi od 4-7 godina. Posebno spomenuti treba i novi program Pilipenda kampuje koji je prvi put održan ove godine, a kamp je održan u manastiru Krka u letnjem periodu u partnerstvu sa Eparhijom dalmatinskom Srpske pravoslavne crkve. Na kampu je boravilo oko 40 dece sa Banije, Like, Korduna, a u nekim aktivnostima učestvovala su  i deca iz Dalmacije. Spomenuo bih i partnerstvo sa Hrvatskim narodnim kazalištem u Osijeku, kada je održana predstava „Osama-kasaba u Njujorku“ Zvezdara teatra, koju je pogledalo skoro 400 ljudi. Ne smemo zaboraviti ni časopis „Nada“ koji je do sada izašao u više od 70 brojeva. Posebno mesto zaslužuje i Škola za društveno-politički razvoj žena „Kata“ koja je završila sa drugom generacijom polaznica, koja je pored edukacije, stvorila velik broj poznanstava i mrežu kontakata. Navedeni programi su možda najvidljiviji, ali nisam spomenuo mnogo drugih programa koji takođe zaslužuju biti spomenuti, a na težini dobivaju kad znamo da veći deo naših programa počiva na volonterstvu. Ovakvim i sličnim programima SDF se pokušava profilisati u onim sferama u kojima druge organizacije ne deluju ili deluju na drugačiji način. 

Program „Pilipenda“

Za kraj nam najavite programske aktivnosti u godini koja je ispred nas, očekuje li nas nešto novo u odnosu na dosadašnje programe?

Godina ispred nas će poslužiti u prvom redu poboljšanju i unapređenju postojećih programa koje sam upravo spomenuo, uz dodatak pokojeg novog. Nemamo nameru menjati one programe koji su se pokazali kao dobri, već ih eventualno unaprediti. Takođe, ne želimo uvoditi previše novih programa jer bi bilo na određeni način nekorektno i neozbiljno potencijalnom novom rukovodstvu SDF-a ostaviti mnogo toga što si nisu sami zacrtali jer nas na leto čekaju izbori za rukovodeća tela SDF-a. Želja nam je da SDF kao organizaciju ostavimo u dobrom stanju kako bi oni koji dođu kasnije imali uhodan mehanizam za delovanje.