Strmica čuva ojkačku tradiciju

U dalmatinskom selu Strmici, na tromeđi Like, Bosne i Dalmacije, dvadeset i četvrti put po redu, održana je manifestacija „Sijelo Tromeđe“, koja ima za cilj sačuvati i otrgnuti od zaborava izvorno ojkanje i običaje ovog naroda i kraja.

Sijelo Tromeđe Strmica

Porta strmičkog hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Strmici bila je premalena da primi sve one koji su došli da bi se napojili ojkačkom pesmom, ali i kako bi videli draga lica koja u ovo selo dolaze jedanput godišnje, od sijela do sijela.

Ovogodišnje „Sijelo Tromeđe“, nakon izvođenja svojevrsne himne „Volim Bosnu, u srcu mi Lika, Dalmacijo ljubavi velika“ zvanično je otvorio kninski gradonačelnik Marko Jelić, poručivši da su igra i pesma oduvek u ovom kraju bili i ostali simbol kulturnog bogatstva i raznolikosti.

– Grad Knin redovno pomaže finansijski „Sijelo Tromeđe“, kulturnu manifestaciju koja čuva od zaborava tradiciju koju ovaj narod vekovima neguje, tako da kulturna i nacionalna raznolikost ovde postoji, da bi bila sačuvana za buduća pokolenja. Na taj način imamo jednu zajedničku budućnost koja će biti na korist svih nas, a s druge strane to obogaćuje i našu turističku ponudu –  naglasio je gradonačelnik Marko Jelić, dodavši kako gradska vlast pomaže i srpske i hrvatske kulturne manifestacije, jer i jedne i druge predstavljaju kulturnu baštinu Grada Knina.

Sa oca na sina

Nakon što je gradonačelnik Knina sa bine ispraćen aplauzom, usledio je izuzetno bogat kulturno-umetnički program, tokom kojeg se strmičkoj publici predstavilo preko 200 učesnika, svrstanih u četrdesetak grupnih ili pojedinačnih nastupa. Pevalo se i igralo, a Strmica je te noći postala središte Kninske Krajine, u koju su gosti i izvođači došli iz različitih krajeva bivše nam zemlje, kako bi nastavili onim putem koji je sada već davne 1974. godine trasirao idejni tvorac „Sijela Tromeđe“ pokojni Rade Matijaš. Njegov sin Igor, slika i prilika svoga oca, nastavio je njegovim putem, sabirajući u Strmicu sve one kojima je ojkačka pesma i Tromeđa u srcu.

Sijelo Tromeđe Strmica

– Sijelo Tromeđe postoji već godinama. Ove godine održavamo dvadeset i četvrto po redu. Nažalost, to nisu dvadeset i četiri godine za redom, jer smo imali nekoliko prekida. Zadnje obnovljeno Sijelo održano je 2008. godine, i od tada, u kontinuitetu, ovo je već deseto Sijelo, u novim uslovima. Svake godine se trudimo da ga poboljšamo, da imamo nove grupe, a osnovni cilj jeste očuvanje tradicije, očuvanje identiteta i predstavljanje folklora mladim generacijama. Drago mi je što je ove godine učestvovalo mnogo mladih izvođača, a i prošle godine ih je bio pregršt. Radimo na tome da deca znaju ko smo, da zapamtimo tu ojkaču, jer ojkača postoji samo još na ovakvim i sličnim manifestacijama, sijelima i prelima, te je zato bitno da je očuvamo, da je snimimo, i da je sačuvamo za neka buduća pokolenja – kaže Igor Matijaš.

On je dodao da je veliki teret, ali i velika čast, nastaviti delo svoga oca jer ono što je započeto nekad predstavlja temelj onoga što danas gradimo.

– Meni lično je to prožeto dubokim emocijama, a s druge strane mi je drago što sam u prilici da nastavim tako nešto jer pored svih stvari koje je pokojni otac organizovao, kao što je recimo „Dalmaciji u Pohode“, „Sijelo Tromeđe“ je imalo za cilj da sačuva iskru ojkanja, koje je već tada bilo u odumiranju. Sada, posle svih ovih dešavanja, pokušavamo da sačuvamo tradicionalno izvorno ojkanje. Mi, zaista, nismo imali problem da okupimo ovoliki broj ljudi. To govori podatak da na ovogodišnjem Sijelu imamo 250 učesnika, imamo 14 muških ojkačkih grupa, imamo pet ženskih ojkačkih grupa, imamo četiri kulturno-umetnička društva i imamo još nekoliko umetnika na narodnim instrumentima, koji su došli ovde u Strmicu da upotpune program – ističe glavni organizator Igor Matijaš.

Pročulo se i do San Fransiska

Jedan od narodnih umetnika bez kojeg je nezamislivo „Sijelo Tromeđe“ jeste i virtouz na diplama Milan Vašalić, koji je proneo slavu ovog tradicionalnog instrumenta čak i do San Fransiska, gde je umetnost koju ljubomorno čuva, neguje i unapređuje dočekana s neskrivenim zadovoljstvom.

– Prvi moj susret sa Kninom, sa „Sijelom Tromeđe“ odigrao se zahvaljujući jednom divnom čoveku Neđi Krneti. On se, zahvaljujući izbegličkoj sudbi, našao u okolini Kikinde, u Banatskom Velikom Selu, odakle sam ja. Mi smo u ravnu Vojvodinu došli „vozom bez voznog reda“ i ljubomorno smo čuvali i sačuvali tradiciju koju smo doneli u novi kraj. Kakva je bila tradicija, koju su moji preci doneli izlaskom iz voza kojim su došli, ona je i danas takva. Za nas očuvanje tradicije znači očuvanje identiteta, ona je naš logo, bez ikakve modernizacije – kaže nam Milan Vašalić, koji živi narodnu umetnost svojih predaka.

Na ovogodišnjem Sijelu, pored brojnih izvođača iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine,u revijalnom delu nastupio je Rade Jorović.

Sijelo Tromeđe  Strmica

Gradonačelnik Knina dočekan aplauzom

Posebno zadovoljstvo, kako organizatora tako i učesnika i posetilaca, izazvalo je prisustvo kninskog gradonačelnika, koji nije skrivao zadovoljstvo svojim dolaskom u Strmicu, na „Sijelo Tromeđe“.

– Ja sam gradonačelnik svih građana, i svako ko dođe u ovaj grad, čak i ako nije naš građanin, pa čak i ako dođe iz Japana, ja sam dužan da brinem o njemu, a kako onda neću da brinem o nekom ko ovde živi vekovima. Svaki posao pod nebom ima svoje vreme, a sada je došlo vreme da se ponašamo i ljudski i normalno. Ja sam kao hrišćanin, kao neko kome je Hrist učitelj, svestan da je svaki čovek jednako vredan. Ako se mi prema sebi ponašamo normalno, pobeđujući vlastite frustracije, a to uočimo i kod drugih da čine, mislim da će svet biti mnogo bolje mesto i da ćemo svi biti srećniji. Moram da ponovim ono što često govorim- u Kninu dvadeset godina nije bilo međunacionalnog incidenta – s ponosom je zaključio gradonačelnik Marko Jelić, verujući da „Sijelo Tromeđe“ i druge slične manifestacije predstavljaju ono dobro u nama, koje moramo čuvati i negovati, kako bismo sačuvali sopstveni identitet i obogatili kulturnu riznicu grada u kojem živimo.

„Sijelo Tromeđe“, biće nastavljeno i u narednim godinama, poručuju organizatori, ističući da će u Strmici uvek biti mesta za sve ljude dobre volje, za sve one kojima su ojkačko pevanje i Tromeđa u srcu, kako bismo se, čuvanjem neprocenjivog blaga, bar malo odužili precima.

Komentariši