„Već desetak godina sakupljamo građu o Srbima”
Razgovor sa Milanom Radanovićem iz Arhiva Srba u Zagrebu.
Milan Radanović je istoričar i istraživač u Arhivu Srba koji deluje pri Srpskom narodnom veću u Zagrebu. Autor je više stručnih tekstova kao i kapitalne knjige „Slavonijo, trput si gorila“ u kojoj se bavi periodom Drugog svetskog rata na području slatinskog i voćinskog kraja. Pored toga, Radanović je i izvršni urednik časopisa „Tragovi“.
Kojim poslovima se bavi Arhiv Srba u Hrvatskoj?
- Arhiv Srba u Hrvatskoj ima zadatak pre svega da sakuplja arhivsku dokumentaciju nastalu delovanjem Srpskog narodnog veća i drugih srpskih organizacija koje deluju u Republici Hrvatskoj, međutim Arhiv je odavno prerastao taj primarni zadatak i već desetak godina mi sakupljamo različitu građu vezanu za prošlost Srba u Hrvatskoj. Naravno, do nas ne mogu doći, ili za to postoje male mogućnosti, da do nas dođu nekakvi dokumenti iz ranijih vekova srpske istorije jer ta građa koja je sačuvana ona je već odavno arhivirana u raznim arhivskim i muzejskim ustanovama. Ono što mi arhiviramo je pre svega građa koja nastaje radom Srpskog narodnog veća i drugih postojećih srpskih institucija u Hrvatskoj, zatim građa koju dobijamo od porodica i pojedinaca. Osim toga, deo naše građe odnosi se na kopiranu građu iz drugih arhivskih ustanova, pre svega Hrvatskog državnog arhiva, a koja je vezana za prošlost Srba u Hrvatskoj. Isto tako, osim dokumentarne arhivističke građe, imamo i relativno bogatu fototeku, takođe imamo vrlo bogatu biblioteku čija namena je da prikuplja publikacije vezane za prošlost i sadašnjost Srba u Hrvatskoj.
Na kojim poslovima radite u Arhivu Srba?
- Moja prevashodna vokacija je istraživanje genocida nad Srbima u NDH. Na tu temu objavio sam nekoliko publikacija, a istakao bih zbornik radova o pokrštavanju Srba u NDH koji je objavljen 2019. godine. Objavio sam i nekoliko studija na temu genocida nad Srbima u NDH, u kojima sam obradio internacije srpskog stanovništva u logore Jasenovac i Stara Gradiška. Takođe, objavio sam i jednu monografiju o prošlosti slatinskog i voćinskog kraja u Drugom svetskom ratu. Pored toga participiram u uredništvu časopisa Tragovi, to je naš arhivski časopis koji se ne bavi arhivistikom nego se bavi različitim društvenim naukama. Do sad je izašlo 11 brojeva, prvi broj je izašao krajem 2018. godine i do sada je objavljeno preko sto različitih naučnih tekstova više desetina autora sa područja nekadašnje Jugoslavije. Časopis nosi podnaslov „časopis za srpske i hrvatske teme“, što znači da nismo etnocentrični, ali se podrazumeva da smo najviše zainteresovani za teme koje se odnose na Srbe u Hrvatskoj, ali i generalno na srpsko-hrvatske odnose u prošlosti.
Objavili ste, između ostalog, i knjigu „Slavonijo, triput si gorila“. Čime ste se to bavili u ovoj knjizi i koja je zapravo njena tema?
- Podravskoslatinski i voćinski kraj nije imao svoju monografiju, dakle nije bila objavljena ovakva monografija u kojoj bi bila istoriografski obrađena prošlost toga kraja u Drugom svjetskom ratu, za razliku od mnogih drugih mesta i krajeva u bivšoj Jugoslaviji. Srpskom narodnom veću se nametnula takva ideja i ja sam dobio ponudu da tako nešto napravim, odnosno napišem jednu takvu monografiju. Krenuo sam da istražujem u arhivima u Beogradu i Zagrebu, ali i nekim drugim arhivima. Većinu toga što sam objavio pre toga nije bilo nigde objavljeno i trebalo je dve godine arhivskog istraživanja kako bi se videlo sa čime raspolažem. Najznačajniji deo knjige vezan je za stradanje Srba na području brdskog dela slatinskog kotara koji je jako stradao u Drugom svetskom ratu gde su sva sela spaljena, neka su paljena i po tri puta i to me je motivisalo da dam takav naziv ovoj knjizi. Pokušao sam da istražim i genocid nad Romima na tom području i to nisam u potpunosti uspeo jer je jako malo sačuvanih dokumenata o stradanju Roma. Isto tako dao sam i jedan dosta pregledan razvoj partizanskog pokreta na pomenutom području.
Sa kojim institucijama Arhiv Srba najčešće sarađuje?
- Mi imamo saradnju sa čitavim nizom i institucija i pojedinaca. Tu bih svakako istakao Hrvatski državni arhiv, Filozofski fakultet, nizom pojedinaca, institucijama iz Srbije kao što su npr. Institut za savremenu istoriju sa kojim smo u dva navrata imali promociju izdanja, učešće na zajedničkim tribinama, zatim tu je i Arhiv Vojvodine gde smo imali i određenu vrstu obuke i gde smo imali i promociju našeg časopisa Tragovi.