Аpsurd rata viđen očima osmogodišnjaka
Svečana premijera filma Bauk, reditelja Gorana Radovanovića juče je u organizaciji Srpskog kulturnog centra održana u sali ove ustanove u Vukovaru.

Glavni junak filma Bauk osmogodišnji je dečak Sava koji u Beogradu 1999. proživljava ratne traume za vreme Nato bombardovanja. Uprkos svim strahotama on se ipak suočava sa svim svojim unutrašnjim borbama, pokušavajući da zadrži svoj nevini pogled na svet. Ova antiratna drama sa sobom nosi duboku poruku o apsurdu ratnih zločina koja je predstavljena kroz vizuru nevine žrtve, odnosno čiste duše jednog deteta. Goran Radovanović je poseban umetnički pečat ostavio poetskim izražajem filmskih umetnika, protkanim elementima pravoslavnog hrišćanstva i tako poslao jasnu sliku o identitetu jednog velikog naroda i njegovom kolektivnom duhu koji se suprotstavlja zlu tog vremena.
- Nakon dugo vremena u srpski film je ušla poezija. Ta poetska vrednost čitave priče filmu je dala jedan univerzalan karakter. Prisutni pojmovi majčinstva, roditeljstva i detinjstva nekako su isprepleteni, što čini da ova drama koja je smeštena u najstrašniji period posle Drugog svetskog rata bude ipak predstavljena putem lepote. Reč je o jednom suštinskom i ozbiljnom strahu i nemoći kojoj smo bili izloženi, a koji smo potisnuli. Mislim da je zadatak umetnika da upravo putem lepote podseti i rekreira takav duh koji će se suprotstaviti suštinskoj nemoći, jer samo ako se suočimo sa našom poražavajućom suštinom, tek onda možemo da budemo jaki i spremni za nova dela i nove istorijske stepenice u našoj kolektivnoj svesti - izjavio je Radovanović.
Kako su svi filmovi Gorana Radovanovića, uključujući i Enklavu, snažnog umetničkog karaktera koji gotovo uvek prikazuju nepokoran duh srpskog naroda, odnosno jednog malog, ali čvrstog pojedinca koji se bori protiv dominantnog zla, do sada nije zapažena značajna gledanost u bioskopima kod mlađe publike, ali zato njegovi filmovi dugo žive na televizijskim programima. Tako je npr. Enklava emitovana po dva ili tri puta godišnje, a sa tim filmom se uvek i obeležava pogrom Srba 17.marta 2004. godine.
- Bioskop više nije meritorno mesto za uspeh i gledanost filma. Danas se film može pogledati širom sveta putem interneta i raznih kanala. Enklava je jedini srpski film koji se mogao pogledati na Netfliksu, dok Bauk tek završava svoj festivalski ciklus. Dobio je više nagrada širom sveta, u Portugalu je pet puta nagrađen, u Italiji dva ili tri puta na nekoliko uglednih festivala, u Isfahanu koji je pre nekoliko dana bombardovan takođe smo bili nagrađeni, u Indiji, Brazilu itd. Ovaj film dakle kruži celim svetom, ali ne i anglosaksonskim svetom i ne regionom, to je kao neki politički usud mojih filmova. Moji filmovi do gledalaca uvek nekako dolaze zaobilaznim i globalnim putem pa tek onda dožive popularnost na našim prostorima - podsetio je reditelj.

Interpretacija filma kroz njegovu simboličnu poruku jednostavnim rečima bi se mogla dočarati kroz dečje suze koje predstavljaju katarzičnu snagu za susrete sa traumama života iz kojih ćemo izaći jači, snažniji, bolji i spremniji pod uslovom da se kolektivno probudimo, prihvatimo i proživimo svoju nemoć.
- Trenutno je ceo svet zahvaćen ratnim požarom i samim tim simbolika filma je aktuelna sve više. Vizura deteta je tu ključna, jer se kroz vizuru detinjstva najviše vidi apsurd rata. Ona je uvek nadrealna jer dete nema racionalan odnos prema svetu kao odrasli. Ono posmatra svet iz jednog donjeg ugla u kojem je strah dosta prisutan i taj nevini susret sa novim kognitivnim pristupom je dosta izražen. Zato je vrlo zahvalno imati decu u filmu jer dečji svet otvara pristup za maštu, nestvarno i onostrano i nekako se tu uvukao jedan mali religiozan, hrišćanski sloj od kojeg ja nikad ne bežim i ovaj film zato ima i tu hrišćansku i pravoslavnu simboliku - poručio je autor filma.
Glavne uloge tumače osmogodišnji Jakša Prpić, Vojin Ćetković, Sara Klimoska i Miloš Biković. Ćetković je kroz ulogu sveštenika imao zadatak da prikaže kult greha, slabosti, straha, ali i pokajanja, dok celokupna priča naglasak stavlja na identitetskoj s jedne i univerzalnoj temi straha s druge strane. Autor je uspeo da fiksira te velike istorijske i još uvek aktuelne teme i da im da jedan univerzalan i emotivni karakter.
Direktorka SKC-a Jelica Lipovac Dudaš podsetila je da saradnja sa Goranom Radovanovićem traje od kraja prošle godine, a rezultovala je prikazivanjem tri njegova filma kada je vukovarska publika imala priliku da pogleda Garavice, Enklavu, a sada i film Bauk.
- Važno nam je da pošaljemo poruku o štetnosti rata, koliko on posebno utiče na decu i koliko je bitno da se takve situacije ne događaju u budućnosti. Svi se na svoj način nose sa traumama i strahom nakon rata, a deca su svakako najosetljivija i mislim da su ovakvi filmovi izuzetno korisni za starije generacije - poručila je Lipovac Dudaš.
Igrani film Bauk uvršten je u glavni takmičarski program 46. Međunarodnog filmskog festivala u Moskvi, gde je i premijerno prikazan.