Kramerovi pod vukovarskim reflektorima
Glumačka postava Beogradskog narodnog pozorišta izvela je 9. maja u Srpskom domu predstavu Kramer protiv Kramera, reditelja Slobodana Skerlića, rađenu prema istoimenom, kultnom filmu Roberta Bentona iz 1979. godine.
Svaka srećna porodica nalik je jedna na drugu, a svaka nesrećna različita je na svoj način, čuvena je i poznata rečenica iz Tolstojeve Ane Karenjine, dela koje tematski snažno korespondira sa filmom, odnosno predstavom „Kramer protiv Kramera“. Obe priče autentično i ogoljeno zadiru u duboku i kompleksnu ljubavnu dramu koja, ne samo da razmatra pitanje krivca, nego otvara jednu sasvim drugačiju perspektivu – da li krivca uopšte mora biti?
Radnja predstave smeštena je u Njujork, a nju od juna 2024. u glavnoj ulozi Teda Kramera, izvodi poznati beogradski glumac Andrija Kuzmanović. Njegovu suprugu Džoanu Kramer interpretira glumica Nada Macanković, koja je u predstavi istovremeno morala da balansira između dve uloge – Džoane i svog sina Vilija. Još jedna je glumica u Kramerovima, Marija Pikić koja je takođe imala težak zadatak u kojem je morala da se tokom predstave transformiše u čak 12 likova, odnosno 12 društvenih glasova koji su uticali na život Kramerovih.
Ova univerzalna i trajno aktuelna priča o opstanku braka i razvodu sve snažnije se reflektuje na savremeno društvo, i živote brojnih nezadovoljnih bračnih supružnika, istovremeno otvarajući ključno pitanje – koliko je važno sačuvati brak, a koliko sačuvati sebe u braku?
Upravo iz tog razloga priča o porodici Kramer, protkana bolnim i intimnim trenucima glavnih junaka, nosi sa sobom veoma važnu poruku o međusobnoj toleranciji, prihvatanju roditeljske odgovornosti i na kraju uočavanja grešaka i zanemarenih stvarnih potreba među supružnicima. Celokupan umetnički doživljaj predstave dodatno je osnažen izuzetnom glumačkom interpretacijom i umećem da se jedan kultni filmski klasik, u kojem briljiraju oskarovci Dastin Hofman i Meril Strip, uspešno i autentično prenese na pozorišne daske.
- Nije floskula kada kažem da mi je lik Teda Kramera jako dragocen. Sve što igram mi je dragoceno i postoje stvari koje više volim i manje volim, ali ovu predstavu definitivno volim jer me održava u glumačkom i scenskom životu. Mislim da je za glumca jako bitno da ima ovakvu jednu emotivno tešku predstavu koja je jako intenzivna. Uprkos tome, korištena su minimalna sredstva, nema muzike niti posebnog osvetljenja ni nečega što donosi dodatnu magiju. Sve je na glumcima i njihovoj radnji koji rešavaju celu situaciju. Kada radite adaptaciju jednog velikog kultnog filma, trebate sve to staviti na scenu a da publici koja nije gledala film ne bude dosadno, a da ovima koji su ga gledali iznesete nešto novo. Mi igramo Njujork tada, ali i priču u kojoj se svi prepoznaju i danas, stoga se nisam previše opterećivao filmom, niti ulogom Dastina Hofmana koji jeste poznat kao fenomenalan glumac i na to ne treba uopšte trošiti reči. U ovoj priči nijedan roditelj nije loš, oni su divni u vaspitanju i odnosu sa svojim sinom, ali ipak tu najviše trpi dete zbog čega me je ova priča posebno dirnula jer se istovremeno ona negde prepliće i sa mojim privatnim životom - izjavio je glavni glumac Andrija Kuzmanović.
Poznato je da su sale redovno ispunjene, a ljubitelji pozorišne umetnosti dugotrajnim aplauzima potvrđuju koliko ih predstava emotivno dotiče. Tako je reagovala i vukovarska publika, koja je višeminutnim ovacijama ispratila beogradske glumce nakon završetka predstave. Glumica Nada Macanković, koja je i sama supruga i roditelj, istakla je da joj nije bilo teško da kroz dvostruku perspektivu prikaže majku koja napušta dete, ali i osećaj ostavljenog deteta.
- Reditelj je ovde u prvi plan hteo da stavi pitanje rodnih uloga i toga šta se očekuje od mame a šta od tate. Ovo pitanje je sad možda čak i aktuelnije nego ranije. Nije mi bilo teško zamisliti tu bol u duši jedne majke koja mora da napusti dete, da sagradi sebe i iskoreni taj unutrašnji bol i konflikt. Kroz ovu ulogu trudila sam se na neki način da je odbranim. Za neke sam uspela u tome a za neke nisam. Neki misle da majka nikada ne bi smela da uradi tako nešto i ostavi svoje dete, dok drugi razumeju da je ona otišla da popravi sebe da bi se vratila kao bolja majka. Volela bih da nakon predstave, publika koja ima svoje porodice, preispita svoj brak i da shvati koliko je on dragocen, odnosno da, ukoliko postoji mogućnost ga sačuva - poručila je Macanković.
Predstava Kramer protiv Kramera u Vukovaru nije ostavila utisak samo snažne pozorišne izvedbe, već i svojevrsnog ogledala savremenog društva u kojem se porodični odnosi, emotivne potrebe i lične žrtve sve češće nalaze na ispitu.