Knjigom odužio dug prema zavičaju

Knjiga Slobodana Tomića „Banovci kroz vekove“ nastala je nakon autorovog dugogodišnjeg istraživanja dugog skoro 12 godina. Pišući o Banovcima autorova namera bila je da sakupi što više arhivske građe i dokumenata kako bi se na neki način odužio svom zavičaju. Istražujući ovu temu susreo se sa nizom problema.

- Dugo sam radio na istraživanju podataka, ali arhivske građe je bilo jako malo. Traganje za dokumentima vodilo me do Beča, Budimpešte, Zagreba, Osijeka, Vukovara, Vinkovaca do Novog Sada, Arhiva Vojvodine, Matice srpske i da više ne nabrajam, ali građe je bilo jako malo ili je možda bolje da kažem skoro ništa. To je za svakog istraživača veliki problem tako da sam priču morao da gradim na osnovu kazivanja ljudi koji su o istoriji Banovaca znali više od mene. Knjiga obuhvata period od oko 300 godina, negde od 1730. mada se svi hvataju za 1732. godinu kada je u Arhivu SPC u Karlovcima objavljen prvi podatak o nekim Novim Banovcima. Međutim, istraživanje je pokazalo i dokazalo da tada nije bilo ni Starih ni Novih Banovaca nego samo Banovaca – napominje Tomić.

Tragajući za podacima autor se uverio koliko je teško istraživati lokalnu istoriju i koliko je napora i truda potrebno uložiti kako bi se ispričala priča o bilo kom selu, jer se sve velike priče uglavnom vrte i oko većih mesta. Građe je bilo malo i u lokalnoj štampi, ali je zato bilo knjiga koje su iza sebe ostavili Nemci koji su živeli na tom području.

- Sem što ima jako malo dokumenata ne postoji ni saradnička mreža jer ljudi koji nešto znaju umiru. Imao sam sreće pa sam zabeležio razgovore sa mojim tetkama Milicom i Olgom koje su mi mnogo toga rekle i potvrdile. Banovci su jedno staro srpsko naselje, ali u njega su se 1860. naselili i Nemci kada je Marija Terezija omogućila naseljavanje katolika u Srem. Zahvaljujući njima o Banovcima su na nemačkom objavljena tri hajmatbuha, odnosno knjige o zavičaju, i jedna na engleskom. Kada su Nemci isterani iz Jugoslavije jedni su krenuli put Amerike, a većina njih u Austriju i Nemačku – objašnjava Tomić.

Tomićeva knjiga je, kako je sam rekao, svedočanstvo o ljudima koji su stvarali svoje domove, negovali običaje, gradili crkve i škole, radili na svojim imanjima i koji su za sobom ostavljali i danas vidljive u sećanjima njihovih potomaka. Na njenim stranicama sačuvane su priče o Srbima, podunavskim Švabama i svim drugim stanovnicima Banovaca koji su tokom generacija delili isti prostor. Iako je uložio mnogo truda u ovu knjigu autor smatra da njome ipak nije odužio dug prema zavičaju.

- Ne znam kako se dug prema zavičaju vraća. Ipak srećan sam da sam ovu knjigu objavio jer mislim da je to svojevrsan spomenik ovom selu. Zavičaj je nešto veliko, to je velika reč i od onih koji mu pripadaju očekuje velika dela – zaključio je Tomić.

Danas se na mestu na kom je nekada bilo jedno naselje nalaze dva. Najpre su se zvali Stari i Novi Banovci, a od 1916. godine Novi Banovci su postali Šidski jer su pripadali šidskom srezu, a Stari Banovci su preimenovani u Vinkovačke Banovce kako se i danas zovu, dok su Šidski izgubili taj pridev i danas su samo Banovci.

Knjiga ima 16 poglavlja na ukupno 400 stranica, a njeni izdavači su Biblioteka u Šidu i Zajedničko veće opština Vukovar kojima je autor zahvalan na pomoći. Slobodan Tomić je rođen u Šidskim Banovcima, a danas živi u Beogradu.