Dunavom od izvora do ušća u Crnom moru
Borovo je i ove godine bilo jedna od stanica Međunarodne veslačke regate.
Borovo je 4. jula ponovo ugostilo učesnike Međunarodne veslačke regate Tur Internešnel Danubien (TID) koja se ovde zaustavlja od 2018. godine. Regata se održava već punih 69 godina, a kada bi se računale i dve održane tokom pandemije ovo bi bila već 71. veslačka manifestacija. Učesnike regate u Borovu su dočekali i ugostili članovi Udruženja „Plavi Dunav“ koji su se pobrinuli za njihov smeštaj i prehranu.
- Ove godine imamo 120 učesnika iz desetak zemalja. To su vrlo organizovani ljudi spremni na svakakve uslove. Na njihovom putu postoje mesta na kojima nema uređene infrastrukture i gde ih niko ne dočekuje. Oni u svojim kajacima i kanuima nose sve što im je potrebno, šatore, vreće za spavanje i drugu kamp opremu. Dosadašnja iskustva u organizaciji ove regate uglavnom su pozitivna, a i sami učesnici nam ponešto sugerišu. Mi se trudimo da u saradnji sa Opštinom Borovo i Turističkom zajednicom Vukovarsko-sremske županije učinimo da njihov boravak ovde bude što ugodniji – kaže predsednica Udruženja „Plavi Dunav“ iz Borova Svetlana Ostojić.
Ove godine uslovi u Borovu za učesnike su mnogo povoljniji jer im se u novotvorenoj zgradi na fudbalskom igralištu gde su smešteni pruža mogućnost da se okupaju i osveže. Učesnici su uglavnom stariji ljudi, ali očigledno spremni za ovu vrstu izazova i na njihovim licima nema vidljivih znakova umora. Svi su dobro raspoloženi i sa lica ne skidaju osmeh. U Borovo su počeli da pristižu već oko 11 časova, a prvi s kojim smo razgovarali bio je Alan Pičment iz Engleske.
- Prvi put veslam kroz Evropu. Ove godine sam otišao u penziju i ovo je moja poslastica, jedna od onih životnih. Krenuli smo iz Inglštata i završavam u Vidinu, pedaliraću hiljadu milja što je za mene fantastično. Kada smo krenuli upoznao sam mesta koja nikada nisam video. Tu je i fizičko iskustvo, izazov, ali ono što sam shvatio tiče se ljudi sa kojima veslam, kulture ljudi koje sam upoznao krenuvši od Nemačke ka istoku. Stvari se menjaju i to je fantastično iskustvo. Imam 67 godina i nikada nisam veslao rekom poput ove. Veslao sam po moru i ovo je za mene potpuno novo iskustvo – rekao je Alan.

Iz Holandije je pristigla Inhe Tuting kojoj je ovo bila prva plovidba Dunavom.
-Vrlo je lepo, ljudi su vrlo prijatni i ovo je zaista jedna avantura. Vreme je lepo, vetar je povoljan i sve se odvija u najboljem redu. Vidim da je voda jako niska i da je većim brodovima otežana plovidba, ali za nas je to dobro. Jako mi se sviđa na Dunavu, voda je čista i ima mnogo plaža na kojima se može zastati i pojesti nešto. Zaista mi se mnogo sviđa, a i priroda je takođe jako lepa – kaže Inhe.
Henk Ruting došao je takođe iz Holandije i njegovi utisci se potpuno podudaraju sa utiscima njegove sunarodnice Inhe.
- Dunav je zaista lepa reka. Lepša od onih u Holandiji. Ima mnogo više prirode, manje brodskog saobraćaja i tako divlja. Video sam mnogo ptica i zaista je zadovoljstvo spuštati se niz nju kajakom. Svaki dan po dva puta stanemo da malo plivamo. Kada se probudimo na reci smo već oko pet, u sedam doručkujemo, onda plivamo do osam, a zatim ponovo oko jedanaest. Sada mi je 55 godina i želeo sam na ovu TID turneju dok sam još uvek zdrav – naglašava Henk.
Dejan Jovanović iz beogradskog Kajak kluba „Srpski veslači“ je organizator regate na deonici kroz Srbiju. Njemu je ovo već 38. regata što najbolje govori o njegovoj vezi sa Dunavom. Na regati je upoznao i svoju suprugu koja je iz Bugarske, dok im je venčani kum Slovak.
- Društvo nam se svake godine širi iako su na regati sve stariji učesnici jer se mladi u ovo moderno doba slabo priključuju. Oni više vole nekakav adrenalin, da za tri dana nešto dožive i posle pričaju o tome. Ova regata traje 75 dana, od Nemačke do Crnog mora i to nije neki tempo i adrenalin, ali na tom putu ipak ima dosta uživanja i zadovoljstva – kaže Dejan.
Veslači su put nastavili sutradan, a ragata se kreće kroz podunavske zemlje, Nemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i Rumuniju i završava u gradu Svantu George (Sveti Đorđe) na ušću Dunava u Crno more.