Neophodna podrška starim i nemoćnim osobama
Program „Zaželi“ nastavlja se i razvija u novoj fazi i okviru socijalnih usluga.
Projekat Zaželi – prevencija institucionalizacije, nedavno je tako bio u fokusu saborske rasprave kao tema od posebnog značaja za njegove korisnike naročito za one u ruralnim krajevima. Saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov upozorila je na važnost nastavka provođenja programa Zaželi čime je otvorila jedno od ključnih socijalnih i ekonomskih pitanja u Republici Hrvatskoj. Uoči završetka njegove trogodišnje faze, kroz zastupničko pitanje Jeckove, upućeno resornom ministru Alenu Ružiću, otvorena je ključna problematika oko njegovog nastavka, unapređenja i dugoročne održivosti.
Jeckov je u svom pitanju ukazala na konkretne izazove u njegovom provođenju, poput prekida kontinuiteta socijalnih usluga između projektnih ciklusa, što su korisnici, uglavnom starije osobe, posebno teško podnosili. Takođe je naglasila nesigurnost zaposlenih geronto domaćica, koje su bile angažovane putem ugovora na određeno vreme, uz minimalna primanja. Upravo zato, ključno pitanje bilo je – hoće li se program nastaviti i hoće li doći do njegovih izmena.
Ministar Ružić potvrdio je da je reč o izuzetno vrednom projektu koji obuhvata oko 74 000 korisnika, među kojima su osobe starije od 65 godina i osobe s invaliditetom, dok usluge pružaju teže zapošljive grupe, uglavnom žene starije od 55 godina. U program je do sada uloženo oko 460 miliona evra iz različitih izvora, uključujući Evropski socijalni fond i državni budžet. Naglasio je da je cilj osigurati kontinuitet programa i nakon isteka postojećih ugovora, te da se intenzivno radi na redefinisanju usluga kako bi postale deo trajne mreže socijalne pomoći, a ne samo projektno finansirane aktivnosti. Time bi se omogućila dugoročna stabilnost kako za korisnike, tako i za zaposlene. Program je, kako je Ružić istakao, prepoznat i na evropskom nivou kao primer dobre prakse, uz mogućnost njegovog širenja i na druge društvene kategorije, uključujući i decu.
- Ono što želim odgovoriti konkretno, da upravo zbog isteka prvih trogodišnjih ugovora u avgustu ove godine, činimo sve kako bi osigurali kontinuitet i to na vrlo precizne načine, pitanje je osiguranja finansiranja do iduće evropske tranše koja će biti usmerena u ovaj program. Program je procenjen kao veoma koristan, a ono što nam je cilj to je osigurati zapošljavanje pružalaca usluga. Do sad je bilo projektno pružanje socijalnih usluga, sada radimo na njihovoj redefiniciji, kako bi se one uklopile i preoblikovale u mrežu socijalnih usluga i time dobili svoju trajnost. Dakle ušle u paletu usluga koje već imamo i koje ćemo na taj način obogatiti. Ovde koristim priliku reći da smo o tome razgovarali i u Briselu, kao naš prepoznatljiv hrvatski proizvod u socijali visoko ocenjen, još jednom predstavljen u evropskoj komisiji. Dobili smo podršku pa čak i za širenje ovog koncepta na dečju populaciju, na tako zvani „dečji zaželi“ koji smo predstavili. Moram reći da širenje socijalnih usluga koje planiramo, svakako će garantovati da se i ovo uklopi, da niko ne bude ostao bez usluge. Naravno poštujući kriterijum kontinuiteta koliko god to budemo mogli.
Poseban značaj program ima za istočne delove Hrvatske, naročito za ruralne sredine na području Vukovarsko-sremske županije. U tim sredinama, obeleženim depopulacijom, starenjem stanovništva i slabijom infrastrukturnom povezanošću, program Zaželi predstavlja mnogo više od socijalne usluge. Za mnoge starije osobe koje žive same, često u udaljenim selima, geronto domaćice su jedini njihov redovni kontakt. Osim pomoći u kućnim poslovima i osnovnim životnim potrebama, one pružaju i emocionalnu podršku, čime direktno utiču na kvalitet života korisnika. Istovremeno, program ima snažnu ekonomsku dimenziju za lokalne zajednice. U opštinama na istoku Hrvatske, gde su mogućnosti zapošljavanja ograničene, posebno za žene starije životne dobi, Zaželi je omogućio radna mesta i smanjio rizik od socijalne isključenosti. Time program doprinosi i ostanku stanovništva u ruralnim krajevima, jačajući lokalne zajednice i njihovu održivost.
Jeckov je u svom tumačenju izrazila zadovoljstvo najavom nastavka programa, ali je dodatno naglasila potrebu za njegovim unapređenjem. Posebno je istakla važnost uvođenja kontinuiteta u pružanju usluga, kao i razmatranje uključivanja novih korisničkih kategorija, poput onkoloških bolesnika. Podsetila je i na činjenicu da je za mnoge korisnike upravo ovaj program jedina veza sa društvom, što dodatno naglašava njegovu humanitarnu i društvenu vrednost.
Zaključno, program Zaželi se pokazao kao jedan od ključnih stubova socijalne politike u ruralnim delovima Hrvatske. Njegov nastavak i institucionalizacija ne predstavljaju samo administrativno pitanje, već i pitanje kvaliteta života hiljada građana, naročito u demografski ugroženim područjima.