Novi glas srpske zajednice u županijskoj vlasti
Intervju sa novim zamenikom župana Osječko-baranjske županije iz reda srpske zajednice Vladimirom Horvatom.
Posle više od deset godina srpska zajednica u Osječko-baranjskoj županiji izabrala je novog zamenika župana, kandidata Samostalne demokratske srpske stranke Vladimira Horvata koji će u naredne četiri godine zastupati interese srpske zajednice na području pomenute županije.
Šta Vas je motivisalo da se politički angažujete i prihvatite ovu odgovornu funkciju? Koliko je izazovno naslediti nekoga sa tako dugim stažom na određenoj funkciji, kao što je imao Vaš prethodnik?
Jednom je jedan pametan čovek sa Banije rekao „Svi Srbi u Hrvatskoj moraju biti političari“. Ukoliko smo odlučili ostati na ovim prostorima, u svojim gradovima, selima i na svojim njivama – politički angažman, pasivni ili aktivni, predstavlja sastavni deo naših života, jer je njegova okosnica pre svega lokal patriotizam – ljubav prema svom zavičaju. Rešen da ne napuštam Baranju, poslednjih desetak godina volonterski se bavim lokalnom politikom kroz organizaciju naše stranke u Kneževim Vinogradima, potom i kroz Veće srpske nacionalne manjine, lokalna nevladina udruženja i kulturne organizacije. Istovremeno, bio sam uključen u rad Političke akademije Srpskog narodnog veća od 2013. godine, što je omogućilo ostvarivanje prvih kontakata sa istomišljenicima u svojoj generaciji i kasniji rad sa našim omladinskim organizacijama na nacionalnom nivou. Za mene, preuzimanje ove odgovornosti predstavlja prirodan korak, privilegiju, ali i obavezu. Raspon zadataka, prostorni obuhvat i nivo odgovornosti nije nešto na šta se možete pripremiti – potrebno je strpljenje, upornost i vera da radite i da se borite za ispravnu stvar.
Koji su Vaši glavni ciljevi i prioriteti u ovom mandatu?
Jačanje postojećih i stvaranje novih potencijala kada su u pitanju privreda i privrednici, obrazovanje, kultura i vera, stranačke organizacije, institucije i manjinska veća, kao i podrška Matice.
Na koji način planirate zastupati interese srpske zajednice u Osječko-baranjskoj županiji, a da to doprinosi i razvoju cele zajednice?
Pre svega, smatram da je izuzetno važno približiti rad Županije našem stanovništvu, u smislu da se nađe načina da naše stanovništvo dobijajući pravovremene informacije postane ravnopravno u mogućnostima aplikacije za proračunska i projektna sredstva. Jednako tako, od presudne je važnosti ojačati naše stranačke organizacije na terenu pružajući im svaku moguću podršku u radu postojećih i u osnivanju novih organizacija, ali i u privlačenju sredstava za potrebe njihove lokalne zajednice. Prioritetna je i uspostava adekvatnih odnosa sa Republikom Srbijom i njenim institucijama i gradovima. Uz navedeno, tu su i pitanja održanja naših modela obrazovanja, koordinacija rada svih naših institucija, kako iz Vukovara tako i iz Zagreba, sa ciljem adekvatne podrške našim institucijama na terenu, kao i povezivanje samih lokalnih organizacija na nivou OBŽ.
Kako ocenjujete trenutni položaj srpske zajednice u županiji, gde vidite prostor za napredak?
Osječko-baranjska županija je položajem, istorijom i okolnostima specifična županija. Većinski poljoprivredni kraj, sa pretežnim ruralnim stanovništvom, naslonjen na Republiku Srbiju, ogromnog poljoprivrednog i turističkog potencijala, duboke kulturne, verske i nacionalne ukorenjenosti našeg naroda. Nije isto biti Srbin u Bijelom Brdu i Srbin u Ledeniku ili Kućancima. U lokalnim sredinama gde postoji snažna politička organizovanost, naša zajednica nema značajnijih problema jer ima uticaj na lokalnu politiku, za razliku od sredina i gradova u kojima je ta zastupljenost nepostojeća, gde su oni na neki način prepušteni sami sebi. Vidljiva je infrastrukturna zapostavljenost naših pojedinih sela i prostora, pasivnost naše zajednice u urbanim sredinama, nedovoljna komunikacija sa važnim lokalnim samoupravama u Srbiji poput Sombora, Subotice i Novog Sada. Sve su to problemi kojima se mora pristupati strateški.
U kolikoj meri su zadovoljena institucionalna prava i potrebe srpske zajednice na lokalnom nivou?
To pitanje stoji u direktnoj korelaciji sa činjenicom političke organizovanosti. U onim lokalnim samoupravama gde imamo razvijene političke organizacije i političku snagu, tamo funkcioniše i kulturni, obrazovni i verski život, a zadovoljenje institucionalnih prava predstavlja u većoj ili manjoj meri stvar koja se podrazumeva. U jedinicama lokalne samouprave gde to nije slučaj, nažalost, u nedostatku političke zaleđine, svedeni smo u najboljem slučaju na kulturne institucije, a one same nemaju političku težinu čime se manjinska prava i potrebe naše zajednice prepuštaju milosti lokalne samouprave.
Kako ocenjujete rad srpskih manjinskih veća na području Vaše županije? U kolikoj meri oni doprinose razvoju zajednice?
Manjinska veća kao pravne osobe koje su direktni proračunski korisnici mogu biti generator političkog, kulturnog i verskog razvoja zajednice, ako se njima adekvatno upravlja. U OBŽ manjinska veća čine neizostavan faktor u kulturnom, verskom i političkom životu, jer se oko njih formiraju i razni pododbori, nevladine organizacije, KUD-ovi itd., a u sredinama gde nismo stranački prisutni, manjinska veća predstavljaju jedini kohezivni faktor naše zajednice, uz našu Crkvu.
Kakvu saradnju očekujete sa županom OBŽ, kao i ostalim članovima županijske vlasti?
Već nakon prvog sastanka sa županicom Tramišak bilo je jasno kako ćemo imati dobru saradnju jer kako sa njom, tako i sa njenim zamenicima delim nadu i veru u kvalitetan razvoj ove županije, na korist svih njenih građana.
Kakav odnos i saradnju imate sa drugim institucijama i organizacijama sa srpskim predznakom, poput Srpskog narodnog veća, Zajedničkog veća opština Vukovar i drugih?
Saradnja sa našim institucijama je izvanredna. Kao predsednik VSNM Kneževi Vinogradi, imao sam prilike sa njima sarađivati na brojnim projektima godinama unazad i koliko sam upoznat sa radom ostalih organizacija, bez tih institucija ne bi bilo ni kulturnog, ni prosvetnog, a ni identitetskog života. Zajedničko veće opština Vukovar i Srpsko narodno veće iz Zagreba imaju presudnu ulogu u životu svih naših lokalnih organizacija.
*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Tu gdje živimo“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.