Parastos u Uzdolju – Žrtve još uvek čekaju osude i presude

Veće srpske nacionalne manjine opšine Biskupija organizovalo je u Uzdolju komemoraciju civilnim žrtvama srpske nacionalnosti ubijenim samo dan nakon hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja“.

komemoracija Uzdolje

Predsednik Saveta SNV-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac poručio je da će se i narednih dana okupljati na mnogim mestima šireg područja Knina i Dalmacije kako bi komemorisali nevine civilne žrtve „s ciljem da se ne zaboravi, da se osudi i da se gradi mir, mir u ovom kraju, zemlji, mir u odnosu sa susedima i mir i Hrvata i Srba“.

Nakon parastosa u Uzdolju koji su služili sveštenici SPC, eparhije dalmatinske, trinaestu izjavu sećanja SNV-a, u kojoj se poziva na zaustavljanje mržnje i nasilja prema Srbima, pročitala je saborska zastupnica Anja Šimpraga.

– Mislimo da je nužno da se prema Srbima zaustavi širenje mržnje i nasilja te da se počne graditi društvo tolerancije i poštovanja različitosti. Mislimo da je nužno da se prestane ismevati ili prećutkivati tuđe stradanje. Umesto toga treba početi poštovati stradanja drugih. Tako čine čestiti ratnici, tome vode mudri i pošteni političari, o tome propovedaju istinski sveštenici – rekla je Šimpraga.

SNV smatra da je vreme da se nakon 25 godina zločini rasvetle, da se stvori svest o tome zašto se tako nešto dogodilo i kolika je to šteta, ne samo za Srbe u Hrvatskoj, nego i za samu Hrvatsku, navodi se u saopštenju.

Osam ubijenih civila u Uzdolju

Okupljenima oko spomen ploče, porodicama i prijateljima žrtava iz Uzdolja, potom se obratio saborski zastupnik Milorad Pupovac poručivši kako su na današnji dan, pre dvadeset i pet godina, osmoro civila iz Uzdolja mučki i neljudski ubijeni: „Misleći da čine veliko delo, misleći da velike stvari opravdavaju ovakvo nedelo“.

Pupovac je naglasio kako je okupljanje u Uzdolju suprostavljanje takvom mišljenju i verovanju koje iza sebe ostavlja ovakve tragove.

– Svako ko misli da država može biti opravdanje za ovakve zločine, svako ko misli da se sloboda može graditi ostavljajući ovakvu vrstu tragova iza sebe, teško greši. A još više greše oni koji misle da se mir u zemlji može graditi na tome da se zanemaruju ovakva stradanja i da se ne pokazuje empatija za patnje koje su ljudi prošli, onih koji su ovde ostali i onih koji su, sklanjajući se i bežeći od ratne opasnosti danima, nedeljama i godinama nakon nje patili i trpeli dok nisu stekli mogućnost da se vrate ili da negde drugde započnu novi život – rekao je Pupvac.

On je još dodao da će se, kao i danas, okupljanja nastaviti i u buduće da bi se čule osude ovoga zločina, da bi se čulo da oni kojima je posao da utvrde ko je zločine počinio, naprave ono što zakon od njih traži.

– Okupljaćemo se ovde sa još jednim ciljem, a to je da ovi stradali ne budu povod za mržnju, da ne budu povod ni za koju lošu misao o ljudima koji takvo mišljenje nisu zaslužili. Okupljaćemo se u najboljoj veri da ćemo, poštujući stradanje, kroz koje su prošli i naši sugrađani Hrvati, i naši sunarodnici Srbi, stvoriti društvo mira. Društvo u kojem ćemo zatvoriti ratnu knjigu, a ne je svake godine obnavljati i ponavljati. Društvo u kojem će ljudi moći živeti u miru i okrenuti se svojoj i budućnosti svoje dece i svojih naraštaja koji ovde žive – zaključio je Pupovac.

Sećanje na stradale komšije

komemoracija Uzdolje

Jedan od prisutnih na komemoraciji u Uzdolju bio je Nikola Berić koji se sa suzama i uzdahom prisetio svojih komšija koje su pre punih dvadeset i pet godina životom platili to što su bili Srbi.

– Teško mi je i danas i svaki put kada ih se setim. Svi smo mi bili komšije i rođaci. Ti ljudi nikome ništa učinili nisu. Ostali su verujući da im niko ništa neće, ili u neznanju šta bi se moglo dogoditi. Što vreme više prolazi, sve je teža pomisao na to kako su i zbog čega na taj način ubijeni -jedva izgovara Nikola.

Jedina preživela svirepa ubistva u Uzdolju je Bosiljka Šare koja je čula hice iz kojih je ubijen i njen suprug. Bosiljka se uspela sakriti begom u brdo i tako preživela. Punih osamnaest dana nakon zločina pronašli su je pripadnici UNHCR-a i odvezli u Knin.

Bez predstavnika državnih vlasti

Nakon komemoracije i parastosa na spomen obeležje stradalima u Uzdolju, vence su položili predstavnici SDSS-a i saborski zastupnici Milorad Pupovac i Anja Šimpraga, Bosiljka Šare u ime porodice žrtava, načelnik opštine Biskupija Milan Đurđević, predsednik Veća srpske nacionalne manjine Šibensko-kninske županije Borislav Šarić, te predstavnici manjinskog veća iz Biskupije.

Ove godine komemoraciji u Uzdolju nije prisustvovao niko od predstavnika hrvatskih vlasti.

U kaznenoj prijavi koju je pre tri godine podnela Dokumenta navodi se da su trojica pripadnika hrvatskih vojnih snaga 6. avgusta u Uzdolju kod Knina zatekli osmoro bespomoćnih, bezopasnih i vremešnih srpskih civila.

„Nakon zastrašivanja, psovki i pretnji, jedan od vojnika je iz automatske puške pucao na grupu starica i staraca i tom prilikom usmrtio Milicu Šare, rođenu 1922., Stevu Berića, rođenog 1933., Janju Berić, rođenu 1932., Đurđiju Berić, rođenu 1916., Krstu Šaru, rođenog 1931., Miloša Ćosića, rođenog 1923. i Jandriju Šaru, rođenog 1932. Jedna je osoba preživela te je uspela pobeći u obližnju šumu. Sava Šare, rođena 1922. Ubijena je zapaljena na kućnom pragu. Istog dana nepoznati pripadnici HV-a u Vrbniku, jednom od zaselaka tadašnje opštine Orlić, 6. avgusta 1995. ubili su civile Lazu Damjanića, rođenog 1933./34., i u zaseoku Zarići 28-godišnjeg Predraga Zarića“, stoji u pomenutoj prijavi Dokumente.

2 KOMENTARI

  1. društvenim mrežama prenosimo u cijelosti:

    OLUJA SE NEPOVRATNO UTKALA U HRVATSKI NACIONALNI IDENTITET, OSTAT ĆE NJEGOVOM TRAJNOM SASTAVNICOM I NADAHNUĆEM BUDUĆIM HRVATSKIM NARAŠTAJIMA “DOK NAM ŽIVO SRCE BIJE”

    Svima koji Hrvatsku istinski doživljavaju svojom Domovinom, čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja!

    TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA
    Sponsored content
    Nedostatak ovog jednog sastojka čini da starite čak i 3 puta brže!
    Midas – Nativno Internet oglašavanje
    Prije dvadeset i pet godina ostvarili smo veličanstvenu pobjedu nad velikosrpskim agresorima čiji je cilj bio trajno okupirati trećinu hrvatskog državnog teritorija i priključiti ga stoljećima planiranoj “velikoj Srbiji”.

    Nažalost, u zločinačkom okupatorskom pothvatu sudjelovao je i veliki dio hrvatskih građana srpske nacionalnosti koji su prednjačili u zatiranju svega hrvatskog na privremeno okupiranim hrvatskim područjima.

    Bio je to konačan sraz hrvatske državotvorne ideje i velikosrpske osvajačke politike.

    Stoljećima su bili sučeljeni imperijalni velikosrpski planovi o stvaranju “velike Srbije” i težnja Hrvata za stvaranjem svoje slobodne države Hrvatske. Oba cilja nisu mogla biti ostvarena. Ostvarenje velikosrpskih planova isključivalo je mogućnost postojanja države Hrvatske. Uspostava države Hrvatske poništavala je mogućnost stvaranja “velike Srbije”.

    Prije dvadeset i pet godina odigrala se konačna završnica u kojoj je zauvijek slomljen i poražen velikosrpski imperijalni san, a ostvarena gotovo tisućljetna težnja hrvatskog naroda za obnovom svoje pune državnosti.

    Sudbinu poraženih podijelio je i onaj dio Srba iz Hrvatske koji su, za ostvarenje ideje “da svi Srbi žive u jednoj državi”, sudjelovali u stravičnim zločinima nad svojim dojučerašnjim susjedima Hrvatima.

    Prije dvadeset i pet godina, birajući između zapovijedi svojih vojvoda da napuste Hrvatsku i poziva predsjednika Tuđmana da ostanu, izabrali su ono prvo. Otišli su jer im je bila neprihvatljiva pomisao o životu u suverenoj, samostalnoj i slobodnoj državi Hrvatskoj i jer su bili svjesni zločina u kojima su sudjelovali. Nisu imali hrabrosti suočiti se s onima nad kojima su počinili najteže zločine.

    Zločini velikosrpskih barbara ogledaju se u:

    15 000 POGINULIH I JOŠ PREKO TISUĆU NESTALIH HRVATSKIH BRANITELJA I CIVILA;

    402 POGINULE HRVATSKE DJECE;

    33 000 RANJENIH, OD TOGA OKO 10 000 CIVILA:

    10 000 DJECE KOJA SU OSTALA BEZ JEDNOG ILI OBA RODITELJA;

    600 HRVATA (UGLAVNOM STARACA) UBIJENIH NA PRIVREMENO OKUPIRANIM HRVATSKIM PODRUČJIMA NAKON DOLASKA SNAGA UN-a;

    550 TISUĆA PROGNANIKA MEĐU NJIMA 120 000 DJECE;

    OKU 150 000 POTPUNO ILI DJELOMIČNO RAZORENIH KUĆA;

    PREKO TISUĆU POTPUNO ILI DJELOMIČNO RAZRUŠENIH KATOLIČKIH CRKAVA;

    OKO 300 MILIJARDI KN NEPOSREDNIH I POSREDNIH RATNIH ŠTETA.

    Hrvatska je vojska i policija prije dvadeset i pet godina prekinula navedeni zastrašujući ritam srpskoagresorskih zločina.

    Imajući na umu sva navedena stradanja, lako je razumjeti važnost OLUJE, radost, zanos i oduševljenje kojim je ona ispunila hrvatski narod kao i razloge što njezinu godišnjicu obilježavamo s posebnim osjećajima.

    U posljednje vrijeme svjedočimo podmuklim pokušajima, nakon što se u tomu nije uspjelo u Haagu, da se OLUJA prikaže kao zločin nad “nedužnim” srpskim stanovništvom. Svrha je odavno poznata: još jednom označiti hrvatski narod genocidnim, a sudionike velikosrpske agresije na Hrvatsku prikazati nevinim žrtvama.

    Nažalost, svjesno ili nesvjesno u tomu sudjeluje i dio hrvatske političke i medijske elite.

    Hrvatska se uporno pokušava prisiliti na opravdavanje zbog legitimnog, pravednog i neizbježnog oslobađanja svojih, od srpskih okupatora zaposjednutih, područja, na kojima su u četiri godine nad Hrvatima počinjeni najstrašniji pogromi i zločini.

    Toj podmukloj nakani, zakamufliranoj floskulama o pomirbi i zajedničkoj budućnost, koja bi se trebala temeljiti na zaboravu i prešućivanju povijesne istine, valja se beskompromisno oduprijeti.

    Stabilnu budućnost i pravedno društvo moguće je graditi samo na ISTINI, a ne na njezinu relativiziranju i krivotvorenju.

    Uz ostalo, uvijek treba podsjećati da je, nasuprot Srbima iz Hrvatske koji su sudjelovali u velikosrpskoj agresiji, u obrani Hrvatske sudjelovalo i oko deset tisuća naših prijatelja i suboraca srpske nacionalnosti koji su Hrvatsku doživljavali i branili kao svoju Domovinu.

    Krici gorčine poraženih sudionika agresije na Hrvatsku, još uvijek aktualnih upravljača Srbijom, nekadašnjih Miloševićevih i Šešeljevih pobočnika, koji svake godine u ove dane dopiru iz Beograda, odjekuju i u prividno plačljivim, a zapravo perfidno zlonamjernim, pupovačkim naricanjima po Hrvatskoj.

    Svi ti krici srdžbe i prijetvorna “naricanja” vojnih i političkih velikosrpskih agresorskih gupitnika ne mogu i neće pomutiti nesputanu hrvatsku radost u prisjećanju na našu veličanstvenu pobjetu čiju 25. obljetnicu obilježavamo.

    OLUJA se nepovratno utkala u hrvatski nacionalni identet, ostat će njegovom trajnom sastavnicom i nadahnućem budućim hrvatskim naraštajima “DOK NAM ŽIVO SRCE BIJE”.

Komentariši