Radnom akcijom u Maloj Popini očišćeno groblje i porta Hrama Svete Trojice
Petnaestak volontera SDF-ove podružnice za Dalmaciju i Liku zajedničkim snagama uredili su seosko groblje i portu hrama Svete Trojice u ličkom selu Mala Popina.

U ličkom selu Mala Popina, smeštenom uz samu državnu cestu između Knina i Gračaca, pravoslavni hram posvećen Silasku Svetog Duha na apostole decenijama u nazad pretrpeo je brojna stradanja. Za vreme Drugog svetskog rata hram je bio opljačkan i zapaljen od strane Italijana i ustaša, nedugo potom i od Nemaca. Dugo godina nakon rata, zahvaljujući pomoći ovdašnjih ljudi, ali pre svih onih koji žive u Americi, crkva je obnovljena 1973.godine i iste godine osveštana od strane tadašnjeg episkopa Gornjokarlovačkog, Simeona Zlokovića.
Tek što su njena zvona počela neskriveno da zvone i okupljaju pravoslavni živalj ovoga kraja na molitvu i sabranje, nove nepogode ljudskom rukom izazvane tokom poslednjeg rata ponovo su narušile izgled i opstanak ovog doma Gospodnjeg. Nije samo hram devastiran, već je i život u ovom malom ličkom selu ugašen u kratkom periodu.
Poslednji stanovnik Male Popine, Dušan Lukić, koji se nakon rata vratio u svoje selo, upokojio se leta Gospodnjeg 2021. godine i od tada kroz puste i zarasle sokake koji do hrama vode više i nema ko da svrati. Ostali su grobovi, nadgrobni spomenici i ploče koje svedoče o imenima nekadašnjih žitelja ovog malog mesta, zarasli u rastinje i korov i sve teže vidljivi oku posmatrača. Tek jednom godišnje, o velikom prazniku Svete Trojice koji se obeležava kao hramovna slava, okupi se na desetinu vernika koji prisluže sveće za upokojene i ponovo se saberu pod svodovima novoobnovljenog hrama. Liturgijsko slavlje ovde predvodi paroh gračački, sveštenik Predrag Pantelić , koji je bio nadležan i tokom njegove obnove. Sveštenik koji sam održava i kosi crkvenu portu tokom godine kad malo ko ovde čak i zađe, i koji je sa radošću dočekao poziv i predlog SDF-ove ličko-dalmatinske podružnice da se urede crkvena porta i groblje.
-Pre dve godine, zahvaljujući donacijama i pomoći ljudi koji danas žive u Americi, Kanadi i nekim trećim zemljama, uspeli smo da prikupimo sredstva za obnovu hrama, učvrstimo postojeće zidine i postavimo novi krov. Iste godine postavljena su i nova zvona koja je osveštao naš episkop Gornjokarlovački Gerasim. Uzevši u obzir ovdašnje prilike, prvenstveno to što u ovom selu više niko ne živi, bio je to zahtevan posao ali smo uspeli u nameri da crkvu zaštitimo od daljnjeg propadanja. Nažalost održavanja crkvene porte i groblja je malo zahtevniji posao, tu nemate kome da se obratite za pomoć, a ja nastojim pokositi travu bar uoči onih dana kada se ovde služi Liturgija - u razgovoru nam govori otac Predrag, dodajući da na teritoriji svoje parohije gračačke ima čak jedanaest hramova pod krovom, šest devastiranih i čak stotinu i šest grobalja koja se moraju održavati tokom čitave godine.

Upravo to je i bio jedan od razloga da se ocu Predragu, bar ove godine uoči hramovne slave u Maloj Popini, malo olakša posao. Čitav jedan radni dan za grupu od petnaestak ljudi, predvođenih i u poslu ocem Predragom, nije bio dovoljan da se uredi, pokosi i poseče sve ono što je priroda decenijama unazad stvarala.
-U jednogodišnjem programu naše podružnice uvrštene su radne akcije u Lici i Dalmaciji koje, zahvaljujući dobroj volji i želji ovih ljudi da pomognu, sprovodimo na mestima gde se malo ko vratio ili gde više niko ne živi. Uglavnom se radi o hramovnim portama i grobljima koja postaju neprohodna i sve manje vidljiva. Veliki broj ljudi iz ovoga kraja, koji često prolaze glavnom prometnicom ka Gračacu ili Kninu, od nabujale prirode nisu ni videli ovaj hram. Sveštenik to ne može sam održavati a najčešće nema ko da mu pomogne. Zato se mi organizujemo na način da okupimo ljude, ponesemo svu opremu i pripremimo posluženje za kraj svake akcije. Kroz ovakve akcije ljudi se druže, bliže upoznaju, stvore jedan zajednički krug kroz koji urade ozbiljan posao, jedno humano delo koje nam je svima na ponos- kaže Jovica Krstanović, predsednik SDF-ove podružnice za Liku i Dalmaciju.
A svemu tome svedočili su i oni koji su slobodan dan vikenda proveli na radnoj akciji u Popini. Ni visoko rastinje kroz koje je nemoguće bilo prolaziti, ni gusta trava, ni zmije koje u ovo doba godine nisu retkost, nisu ih omeli u nameri da stignu do grobova koje, kako se činilo, bar nekoliko decenija niko nije obišao. Neki od njih, poput jednog kamenog na kojem stoji ime Stane Budimir rođene 1896.godine, Save čije prezime nije bilo moguće iščitati, ili onih čija imena, prezimena i godine rođenja nisu odoleli zubu vremena, ponovo su ugledala svetlost dana i ličkog sunca. Bar za neko određeno vreme, iščekujući da im potomci svrate, da im večnu kuću obiđu i sveće u spomen zapale.
*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Tu gdje živimo“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.