SEĆANjE Vasilj Kostelnik (1927-2022)

U Vukovaru, odnosno u Borovu naselju, na pragu svoje 95. godine umro je čika Vasilj - Vaso Kostelnik, jedan od poslednjih boraca NOB-a sa ovih prostora.

Slavko Bubalo 31.03.2022.
Vaso Kostelnik

Vasilj (Joakima) Kostelnik rođen je 19. oktobra 1927. godine u malom sremskom mestu Petrovci uglavnom naseljenom pripadnicima rusinske nacionalne zajednice. Kada je 1941. godine izbio Drugi svetski rat novostvorena kvislinška Nezavisna Država Hrvatska teritoriju poklonjenu od nacističke Nemačke podelila je na župe, a jedna od najvećih i najbogatijih bila je Velika župa Vuka kojoj su pripali i Petrovci u kojima je većina meštana bilo opredeljeno za antifašizam.

Zlodela ustaša i fašista pokrenula su mlade ljude da se priključenje partizanskom pokretu pa se narod iz ovih krajeva zaputio ka slavonskim šumama i brdima. Iz siromašne osmočlane porodice kao sedamnaestogodišnjak u partizane odlazi i Vaso i to u maju 1944. Da pođu u partizane dodatni motiv grupi od dvadesetak Petrovčana, koji su bili 1925. godište, bila je najava regrutacije u nemačku vojsku ali su oni nakon dogovora dan ranije svi otišli u šumu. I čika Vaso je shvatio da će uskoro doći red i na one poput njega koji su bili godinu ili dve mlađi stoga nije oklevao pa im se priključio.

Jedan od prvih koji je iz Petrovaca otišao u partizane bio je Joakim Edelinski, otac njegove pokojne supruge Pavline, koji je bio i jedan od organizatora ustanka u ovom kraju. Edelinski je sa sobom poveo i ćerku, čika Vasinu dečačku ljubav za koju se kasnije, kada su se oboje vratili iz partizana i oženio.

Po odlasku u partizane Vasilj se obreo u Podgoraču u kome su se pripremale i formirale partizanske jedinice i gde je postao kurir u komandi Šestog Korpusa.

Svoj ratni put prošao je u Slavoniji - u Velikoj, Zvečevu, Podgorju i Našicama. Bio je direktni učesnik Bitke za Našice, koja je, po broju boraca NOVJ-a i neprijatelja, po žestini i trajanju od sedam dana i sedam noći, bila najveća bitka na tlu Slavonije tokom Drugog svetskog rata. O tome je u aprilu 2015. godine pričao i našem novinaru Nikoli Milojeviću.

- Bilo je tako hladno i kišovito da se zemlja ledila. Ja sam bio najstariji kurir, jer su ostali imali po 12, 13 godina. Pošalju me u Podgorač da prenesem poruku po mrklom mraku kroz šumu u kojoj nikada pre u svom životu nisam bio. Znao sam samo da su na tom putu pre mene ubijena dva kurira, jer su imali opanke pa im je pod nogama pucao led. Ja sam bio bos i kada sam došao do sela išao sam stazom da budem što manje sumnjiv, a da sam išao sa strane sigurno bi me opazili i ubili. Na kraju sam uspeo da prenesem poruku, ali i danas priznajem svima da sam se bojao kad me pitaju. A ko se ne bi bojao – pričao je čika Vasa.

Nakon što je bosonog hodao po ledu noge su mu bile promrzle pa su ga pustili, a čika Vaso je preko Baranje i Sombora stigao do Ruskog Krstura gde je imao prijatelja i gde se lečio sve do kraja rata. Kada je Vukovar oslobođen krenuo je od Krstura biciklom do Deronja odakle se prevezao čamcem i došao u svoje Petrovce.

Nakon rata zaposlio se u Kombinatu Borovo gde je nakon školovanja postao rukovodilac za kadrove, a u Borovu je i završio svoj radni vek.

Bio je angažovan u raznim društvenim i sportskim udruženjima. Sve donedavno učestvovao je na obeležavanjima svih važnih datuma antifašističke borbe na prostorima istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, a poslednji put viđen je na obeležavanju 77. godišnjice Bolmanske bitke pre svega desetak dana.

Vasilj Kostelnik nosilac je Ordena za hrabrost, Ordena za narod i Medalje rada. Bivši predsednik Hrvatske Ivo Josipović odlikovao ga je 2014. godine Orednom Stjepana Radića za njegov doprinos u negovanju vrednosti antifašističke borbe. Na svoje učešće i opredeljenje, kao i na učešće svoje supruge Pavline bio je ponosan do poslednjeg dana.

Neka mu je večna slava i hvala!