Prota sa šahovskom titulom
Protojerej-stavrofor Slobodan Blažić već tridesetak godina je sveštenik u Borovu naselju, mestu gde je odrastao i u kojem je proveo najveći deo svog života.

Pored toga što već tri decenije služi u našoj crkvi, manje je poznato da je veliki zaljubljenik u šah, a kao dečak, pre srednje škole, bio je vrlo perspektivan šahista i o njegovim uspesima pisale su i tadašnje novine Borovo.
- Interes za šah počne obično u nekoj porodičnoj atmosferi pa sam tako i ja naučio da igram od svog tate kao i od jednog ujaka koji je bio strastveni šahista. Pošto sam osnovnu školu pohađao u Borovu naselju, školu koja se zvala „Bratstvo i jedinstvo“, uključio sam se u šahovsku sekciju koju je vodio jedan učitelj i istaknuti šahovski radnik, pokojni Dobrivoje Lukić. Ova školska sekcija bila je vrlo uspešna u šahu na nivou tadašnje Hrvatske i Jugoslavije. Sve one koji su pokazivali dobro znanje i imali dobre rezultate on je prebacivao u šah klub Borovo koji je bio vrlo jak u to vreme osamdesetih godina prošlog veka – počinje svoju šahovsku priču prota Slobodan.
Ekipa koju su činila četiri igrača, među kojima je bio i junak naše priče, tih godina bila je dva puta školski prvak Hrvatske, a jedne godine bila je čak i druga u Jugoslaviji na prvenstvu koje su igrali pobednici republika i pokrajina.
- Kao članovi kluba igrali smo na tablama koje su nam pripadale po uzrastu. Tadašnji šah bio je drugačije organizovan kada je o klupskom šahu reč, kada su bile obavezne seniorske table, ženske, omladinske i pionirske. To vreme je Borovo iznedrilo dosta šahovskih šampiona koji su nastavili u tom pravcu, a ja sam prekinuo da igram šah pošto sam otišao u bogosloviju. Svakako, iz te generacije koja je igrala šah imamo dva vrsna velemajstora iz Borova naselja koji su prošli isti ovaj put od školske sekcije i Šah kluba Borovo. To su Zlatko Ilinčić, velemajstor koji sad živi u Srbiji i Mladen Palac velemajstor koji živi u Hrvatskoj. Pored njih dvojice, Borovo je iznedrilo i velemajstore Radoslava Simića i Zlatka Klarića kao i niz drugih istaknutih šahista – naglašava naš sagovornik.
Borovo naselje kao šahovsko mesto
Šah u Borovu naselju počeo je da se igra još u prvim godinama stvaranja ovog radničkog naselja, a prvi organizovani klub osnovan je 1937. godine i dobio je ime Bata. Nakon Drugog svetskog rata, odnosno 1951. godine, osnovan je šah klub Slaven, a 1964. godine osnovan je šah klub Borovo. U Borovo su svojevremeno dolazili da igraju simultanke i Svetozar Gligorijević i Gari Kasparov, dok je 1981. godine ovde bilo organizovano seniorsko prvenstvo Jugoslavije.
- Ono što je interesantno za Borovo naselje, a to su mi pričali stariji šahisti, šah se igrao na svakom koraku, u letnjoj bašti, parku, na korzu, u fabrici. Smatra se da je šah pored fudbala i boksa bio jedan od najpopularnijih borovskih sportova. Ako govorimo o borovskom šahu potrebno je pomenuti i ime Milutina Lukića, šahovskog radnika koji je ceo svoj život posvetio ovom sportu. Bio je jedan od najvećih zaljubljenika u Šah klub Borovo i šahovski menadžer poznat i van granica države. Pomogao je mnogim šahistima da se razviju, a za nas decu iz Borova naselja on je bio kao drugi roditelj koji nas je slao na takmičenja, uvek obezbeđivao novac i uticao na ljude u kombinatu da pomognu šah i da se svi zajedno razvijamo, te u velikoj meri doprineo da šah klub postane ono što je postao – istakao je prota Slobodan koji je zbog školovanja prestao aktivno da igra šah. Naime, pauza u igranju šaha trajala je 36 godina. Šah je prestao da igra 1985. godine kada je otišao u Bogosloviju u Sremske Karlovce, a za šahovsku tablu vratio se 2021. godine.

- Šah je za mene i dalje ostao jedna ljubav, ali i jedna mala rana, međutim u meni je bila jača želja za poznavanje bogoslovskih nauka i za služenjem u crkvi i rodu svome. Šah sam zbog svih tih obaveza ostavio po strani. Međutim, na nagovor ljudi iz okruženja, pre svega tu mislim na Milutina Miloševića i na poziv predsednika Šah kluba Trpinja, Nikole Maširevića, odlučio sam pre četiri godine da se aktiviram i da ponovo zaigram šah u Šah klubu Trpinja. Koliko mi obaveze dozvoljavaju toliko mu se i posvetim. Ponekad, zbog obaveza u crkvi, budem sprečen da se pojavim na nekom meču, ali koliko mogu uvek nastojim da se pojavim na takmičenjima. Trenutno nosim titulu prva kategorija, koju sam imao i kao dete kada sam prestao da igram šah.
Na poslednjem klupskom seniorskom prvenstvu prota je postao seniorski prvak kluba na takmičenju Šah kluba Trpinja na kojem je nastupilo tridesetak igrača. Ljudi pozitivno reaguju kada saznaju da se među njima ili nasuprot njih nalazi sveštenik, što nije baš često i uobičajeno.
- Meni je vrlo prijatno biti sveštenik šahista i šahista sveštenik. Interesantno je kada ljudi koji me ne poznaju i kada odemo u neke druge sredine saznaju da sam sveštenik. Bude veoma zanimljivo kako ljudi reaguju, mnogi izraze veliko poštovanje, a mnogi se naoštre i da pobede sveštenika – kroz osmeh zaključuje svoju šahovsku priču prota Slobodan.