Spomen na stradalu srpsku porodicu u Zagrebu

Ispred hotela Dubrovnik u Zagrebu 25. oktobra postavljen je prvi „kamen spoticanja” u spomen na srpsku porodicu Milinov koja je bila žrtva ustaškog režima.

Srbi Hr 27.10.2023.
porodica milinov zg kamen spoticanja hotel dubrovnik

Nekadašnjeg vlasnika hotela „Dubrovnik” u centru Zagreba, tada sedamdesetogodišnjeg Svetozara Milinova i njegova četiri sina Vojislava, Đorđa, Kostu i Nikolu ubile su ustaše u Jadovnom, a supruga Milica je stradala u logoru Slana na Pagu.

U spomen na ovu srpsku porodicu u sredu 25.oktobra postavljen je „kamen spoticanja” ispred hotela kojeg je Svetozar izgradio 1929. godine pod nazivom Milinov.

Inicijatori postavljanja kamena i spomena na ovu zagrebačku porodicu bili su Centar za promociju tolerancije i očuvanje sećanja na Holokaust, Srpsko narodno veće i udruženje Veterani Domovinskog rata i antifašisti VeDRA iz Splita.

Predsednica Centra za promociju tolerancije i očuvanje sećanja na Holokaust Nataša Popović izjavila je za Novosti da se ovakvo kamenje spoticanja za komemoraciju pojedinačnih žrtava Drugog svetskog rata postavlja od devedesetih godina prošlog veka, a odnedavno je to praksa i u Zagrebu.

- Zajedno sa partnerima do sada smo postavili 61 kamen za Jevreje, Rome i antifašiste, a danas postavljamo kamen za porodicu Milinov, kao i za Dušana Zelenbabu kod hotela Esplanade, gde je radio kao kuvar dok ga ustaše nisu ubile. U narednih mesec dana, u partnerstvu sa SNV-om, postavićemo još 19 kamenova spoticanja, uz još pet na privatnu inicijativu, koji na javnim površinama podsećaju i edukuju ljude na strahote koje su se događale za vreme NDH - priča Popović, a prenose Novosti.

„Koliko god je stvarao, doprinosio i pomagao, nije mu pomoglo”

Komemoraciji i postavljanju kamena prisustvovao je i potpredsednik Srpskog narodnog veća Boris Milošević. On je ovom prilikom podsetio na tragičnu sudbinu porodice Milinov. Svetozar je u Zagreb došao iz Velikog Bečkereka (danas Zrenjanin), a da stane na noge pomogao mu je jevrejski trgovac Klajn.

- Upravo zbog toga mu je životna politika išla u smeru pomaganja drugima, bez obzira na veru i nacionalnost. Do početka 20. veka postao je jedan od najuglednijih i najsposobnijih poslovnih ljudi na području Zagreba i okoline. Pomagao je srpsku zajednicu u kojoj je živeo. Dao je da se sagradi hotel koji je 1930.otvoren  kao hotel Milinov, da bi ga 1940. prodao Dubrovačkoj plovidbi, koja ga je preimenovala u Hotel Dubrovnik, koji je i danas jedan od simbola Zagreba. Nakon proglašenja NDH s porodicom je ostao u gradu. Vrlo brzo ustaše su celu porodicu zarobile i odvele u Jadovno, otele im stan, novac u banci i trgovačku radnju. Koliko god da je stvarao, doprinosio i pomagao, nije mu pomoglo. Sve mu je oduzeto - porodica, imovina, uspomene pa i život, jer je bio druge nacije i vere. Izbrisan je iz kolektivne memorije grada. Ovaj kamen je mali, ali neizbrisiv trag u kulturi sećanja na čoveka koji je trajno promenio vizuru glavnog zagrebačkog trga - zaključio je Milošević.