Vukovar ne zaboravlja stradale u Oluji

Povodom 30. godišnjice stradanja srpskih civila u operaciji Oluja, 3. avgusta održan je parastos u hramu Sv. Oca Nikolaja u Vukovaru.

Mirjana Cvetković 04.08.2025.

U mnogim pravoslavnim hramovima u RH, na prostorima na kojima deluju Veća srpske nacionalne manjine, pa tako i u Vukovaru, brojno sveštenstvo, predstavnici srpske zajednice zajedno sa vernim narodom, prvu nedelju avgusta proveli su u tišini i molitvi kako bi se prisetili svih onih nevinih žrtava koji su pobijeni tokom operacije Oluja, kao i onih koji su proterani sa svojih ognjišta i čije su kuće danas uništene. U duhu molitve, pijeteta i sećanja koja ne blede, nakon liturgije, održan je parastos posle čega je u crkvenoj porti kod krsta posvećenog žrtvama rata, položen i venac. Liturgiju i parastos predvodio je Njegovo preosveštenstvo episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim.Okupljenim vernicima vladika se obratio se snažnim i bogougodnim rečima kojima je pozvao na praštanje i hrišćansku blagost. Podsetio je na dubinu i značaj duhovnog isceljenja kroz Jevanđelje, ostavljajući tako vernom narodu prostor da tugu pretoče u molitvu, a sećanje u zavet budućnosti.

U nastavku komemorativnog skupa u Srpskom domu u Vukovaru, zamenica predsednika Veća srpske nacionalne manjine VSŽ Vesna Vujić pročitala je Izjavu sećanja Srpskog narodnog veća u kojoj je pre svega istaknuto jednako saosećanje, kako za poginule i ranjene Srbe, tako i za patnje svih nedužnih Hrvata koji su pred ratnim opasnostima, pretnjama ili silom, morali da napuste svoje domove.

- Umesto da naša tuga i naša saosećanja, nakon 30 godina budu manja, ona se povećavaju. Povećavaju se zbog toga što je u Hrvatskoj sve manje sećanja na stradanja naših sugrađana srpske nacionalnost, a u Srbiji sve manje sećanja na stradanje pripadnika hrvatskog naroda. Povećavaju se i zbog toga što nas državne politike sećanja sve više udaljavaju od izgradnje i učvršćivanje politike mira i pomirenja među Srbima i Hrvatima, između Srbije i Hrvatske. Oba ova povećanja mi u Srpskom narodnom veću razumemo kao razloge za jačanje izraza našeg saosećanja za stradanje i patnje drugih, te kao razloge za jačanje naših nastojanja za to da politike sećanja budu politike mira. U takvom našem opredeljenju neće nas pokolebati ni obeshrabriti sve glasnije i sve raširenije ispunjavanje našeg javnog prostora pozdravima, pesmama i porukama mržnje (anonimnih i neanonimnih) - navedeno je, između ostalog, u saopštenju SNV-a.

Navedenom izjavom, molitvom i okupljanjem u tišini odjekuje poruka u kojoj se ne želi otvarati stara rana kroz čin osude, nego se istinom i sećanjem želi dostići mir, zaceljenje i praštanje.Vukovar, grad sa hiljadu neizgovorenih priča i ove je godine tiho zaplakao za onima koji nisu dočekali taj mir, dok oni koji su preživeli stradanje i dalje ga čekaju zajedno sa pravdom, prihvatanjem i dostojanstvom. Celokupan događaj tako je bio sažet u kontekst  čuvanja istine o stradanju kako ne bismo dopustili da patnja i bol stotine hiljada Srba padne u senku zaborava i ravnodušnosti.

I ove godine komemoracija je organizovana u saradnji SNV-a, Veća srpske nacionalne manjine VSŽ i Zajedničkog veća opština Vukovar, kao čuvara kolektivnog pamćenja i dostojanstvenog podsećanja na godine bola, raseljavanja i nepravde koje su ostavile dubok trag u svakom domu pogođenom ratnim vihorom.

Ovaj tekst je sufinansiran od strane Ministarstva informisanja i telekomunikacija Republike Srbije u okviru projekta „Temelji srpskog identiteta u Hrvatskoj“.