Nakon tri decenije u Mikluševcima crkveno zvono ponovo zvoni
Svetu pravoslavnu liturgiju, prvu nakon 32 godine u selu Mikluševci uz brojno sveštenstvo služio je Njegovo preosveštenstvo episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim čime se u Hramu Svetog oca Nikolaja obeležio značajan duhovni trenutak.
Uprkos tome što u Mikluševcima danas postoje samo tri srpske kuće, u nedelju 14. septembra je održana prva pravoslavna liturgija nakon 32 godine. Sveti čin crkvenog i duhovnog sabranja mnogobrojnog vernog naroda u neobnovljenoj i staroj crkvi odlika je mnogo dubljeg smisla i simbolike i kao takav karakterizuje potvrdu da se vera i nada ne gube čak ni u mestima u kojima su pripadnici srpske zajednice malobrojni. Okupljenom vernom narodu pridružili su se brojni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj te tako istakli značaj i podršku u očuvanju vere i tradicije u mestima gde gotovo više nema Srba. Vladika osečkopoljski i baranjski Heruvim u svojoj besedi podsetio je na važnost duhovnog života, crkvenog sabranja i nepokolebljive vere, naglasivši da smo tek tada u jedinstvu sa Bogom.
- Primamo zalog večnosti, zalog tela i krvi Gospodnje kao lek besmrtnosti za svakog čoveka. To je veliki dar Božiji i zato je Sveti hram mesto u kome se susrećemo sa Bogom na najprisniji način koji podrazumeva da smo u njegovom zagrljaju tražeći tajnu pokajanja, smisao postojanja i izgrađujući svoje biće sa vrlinskim i jevanđelskim načinom života. Zato smo se danas i okupili ovde na ovom svetom mestu, bez obzira što je ono napušteno, što ono danas nema ni krov, ni prozore ni čestita vrata, ali okupili smo se da nam to svima bude sveta obaveza i da svetinju ne zaboravimo nikada jer to je mesto koje nas vaspitava i uči zapovestima i zakonu Božijem. Zato svi mi koji smo se sabrali, shodno svojim mogućnostima i snagama, treba da ovo mesto upriličimo da ono bude sveto kao što jeste, bez obzira na spomenute nedostatke. Ovde smo danas ipak svi sjedinjeni u Gospodu, upravo u onoj tajni gde je Hristos glava a mi udovi tog tela, a upravo je to smisao crkve u punoći - poručio je, između ostalog, episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim.
Naglasivši značaj crkve kao mesto susreta čoveka i Boga u kojem pravoslavni vernici svojim prisustvom ispunjavaju dužnost svetosavskih zadužbinara, episkop Heruvim je podsetio na važnost negovanja i očuvanja crkve kao takve kako bi se zaista ispunio smisao predačke, svetosavske tradicije i vere kao zalog srpskom narodu na putu sloge, istine i života. Nakon liturgijske besede, vladika Heruvim je svojim iskazanim blagoslovom ozvaničio početak duhovne obnove Mikluševaca. Nadležni paroh sremsko-lazački jerej Srđan Trajković izrazio je veliko zadovoljstvo što se nakon toliko dugo vremena ponovo čuje molitveno zvono i što se na prvu svetu liturgiju u Mikluševcima odazvao veliki broj vernika.

- Blagoslov Božiji i priziv Svetog duha i molitva Gospodu znači uvek početak nečeg dobrog. Kao na početku školske godine ili nekog rada i zasedanja, tako je i danas posle 32 godine stavljen jedan pečat na jedno prošlo doba, kojim ćemo nadam se otvoriti jedno novo poglavlje u ovoj knjizi da sa svetim bogosluženjem započnemo obnovu ove svetinje, kako bi ona jednog dana ponovo zasijala u punom sjaju - istakao je jerej Srđan Trajković.
Govoreći o simbolici početka liturgijskog nedeljnog sabranja, Trajković je naglasio da je 14. septembar po gregorijanskom, odnosno 1. septembar po julijanskom kalendaru ujedno i početak crkvene godine što dodatno nagoveštava da ovaj poduhvat obećava uspeh u daljem radu. On je tom prilikom i pozvao sve ljude ispred crkvene opštine koji pripadaju Hramu Svetog oca Nikolaja da se odazovu i daju svoju podršku u radnim akcijama tokom obnove hrama, a koja iziskuje velike napore, kako bi zajedničkim snagama doprineli ostvarivanju cilja u kojem će crkva ponovo zablistati.
Branislav Mišljenović jedan je od nekolicine meštana Mikluševaca i vernik kojem obnova hrama puno znači s obzirom da je do sada na nedeljnu liturgiju odlazio u susedno selo Čakovce.
- Ovo je veliki događaj za nas. Uz prisustvo vladike Heruvima i brojnih sveštenika osećamo da nismo zaboravljeni. Pre je to bilo puno drugačije. Bilo je više vernika i duhovni život je bio puno bogatiji. Imam četvoro dece koja pohađaju srednju školu, neki od njih rade, a nadam se da će se u budućnosti desiti preokret i da će nas biti ipak malo više - rekao je Mišljenović i dodao da su odnosi sa pripadnicima većinskog naroda u tom mestu korektni, da se svi međusobno slažu bez ikakvih problema.