„Pravde nema do pravde Božje”
Na dvadeset devetu godišnjicu stradanja pored spomen obeležja u Gošiću služen je parastos za sedmoro Boraka koji su ostanak u svojim kućama, samo zato što su bili pravoslavni Srbi, platili životom.

Tačno 22 dana nakon okončanja hrvatske vojno-policijske akcija „Oluja” u selo Gošić, nedaleko od Kistanja, ušao je beli automobil iz kojeg su izašli do danas nepoznati i nekažnjeni ljudi i pobili sedmero staraca koji su nakon „Oluje” ostali u svojim kućama.
Zločinu u Gošiću prethodio je onaj u Gruborima, a nakon Gošića sličan je počinjen i u Varivodama gde je dva meseca nakon završetka „Oluje” pod okriljem noći, iz vatrenog oružja, ubijeno devet srpskih civila. Najmlađa žrtva imala je 56, najstarija 85 godina. Svi ubijeni bili su civili, ubijeni su hicima iz vatrenog oružja i u selima u kojima nije bilo nikakvih ratnih dejstava niti oružanog otpora.
Veće srpske nacionalne manjine Šibensko-kninske županije i opštine Kistanje održali su komemoraciju srpskim civilima ubijenim u selu Gošić zajedno sa porodicama, rođacima i komšijama stradalih Gošićana, koji se svake godine okupljaju pod krošnjom kostelića kako bi pored spomen-ploče sa imenima žrtava prislužili sveće i položili cveće. Parastos za ubijene civile služili su sveštenici SPC, Mitropolije zadarsko-šibeničke i eparhije dalmatinske, Milan Grubić i Stefan Mirković.
U spomen na ubijenu nedužnu srpsku starčad, sveštenik Milan Grubić održao je prigodnu besedu istakavši kako oni čiji su životi nasilno prekinuti nose mučenički venac stradanja.
- Ljudi koji su ovde ubijeni postradali su samo zbog svog imena srpskog, pravoslavnog, i ni zbog čega drugog i to smo dužni jasno i glasno da kažemo. Nije dovoljno da ih se setimo samo jednom godišnje, kada dođemo ovde obeležiti godišnjicu njihovog stradanja, sveštenik odsluži parastos i onda svako svojim putem do naredne godine. Iz godine u godinu i ljudi će biti manje pa će i ta uspomena početi da bledi. Mi treba da znamo da su ovi ljudi Srbi, pravoslavci, koji su stradali za ime Hristovo, čiji su životi prisilno prekinuti, zapravo mučenici Hristovi, novomučenici dalmatinski. Mi treba njima da se molimo da oni nas zaštite svojim molitvama, da ih nosimo u svojim srcima i imamo u svojim molitvama stalno. Sažaljevamo ih zbog stradanja i muke koju su imali, ali treba da znamo da su oni naši molitvenici pred Gospodom. Nije na nama da se bavimo politikom, da pričamo o pravdi koja treba doći na red. Trebalo bi da znamo da pravde nema do pravde Božje, a Jevanđelje nas uči da se molimo za naše neprijatelje. Zato se molimo za nesretnike koji su ovaj zločin počinili, da se Gospod smiluje dušama tih nesrećnih ljudi koji su počinili ovo zlodelo, da se pokaju i shvate svoju muku dok ne budu morali izaći pred lice Božije – istakao je u besedi sveštenik Grubić.

Zamenik župana Šibensko-kninske županije, Ognjen Vukmirović, istakao je da se pripadnici srpske zajednice svake godine okupljaju u selu Gošić da odaju počast svojim ubijenim sunarodnicima i da svako okupljanje ostaje borba protiv zaborava šta se na tom mestu dogodilo, a dogodio se zločin.
- Gotovo potpuni zastoj u samom pronalasku odgovornih ili eventualnom suđenju za ratne zločine počinjene nad pripadnicima srpskog naroda, tokom i nakon operacije „Oluja” jača uverenje i samih počinilaca da su iznad zakona, a nisu i ne smeju biti. Mi svi moramo jačati svest za pravdu, ali onu poštenu. Ne samo za Gošić, već i za ostala stratišta i mesta stradanja nedužnih ljudi. Bez obzira na nacionalnu i drugu pripadnost. Svaka žrtva je žrtva i svaki čovek je čovek. Tu svest moramo jačati kroz kulturu dijaloga. Svi vi koji dolazite ovde, obnavljate svoje ognjište, živite ovde ili na drugim mestima gde je sve uništeno ste dokaz - rekao je Vukmirović.
Gošić, Varivode, Grubori, ali i ostala mesta u kojima su počinjeni ovakvi zločini moraju ostati mesta sećanja, mesta na kojima će se svedočiti o životu i razlozima stradanja njihovih nekadašnjih meštana.
- Svima nam je žao ljudi koji su stradali na bilo kojoj strani, ali ovde trebamo izraziti žalost u ime nas Srba, zbog ljudi koji su ovde stradali zbog tog što su to što jesu - rekao je Rajko Pavić, jedan od malobrojnih koji je nakon komemoracije pristao da pošalje poruku iz Gošića.
Pomen za postradale Gošićane održan je i ispred spomen krsta postavljenog u zaseoku Borak gde je na kućnom pragu, ili nedaleko od njega, ubijeno svih sedam civila.