Zemlja podela i razdora
Grupa stanovnika sela gračačke opštine pokrenula je inicijativu oko utvrđivanja prodaje i otkupa državne zemlje za čije korišćenje oni plaćaju zakup Hrvatskim šumama. Bez javnog kokursa o prodaji zemlja je, kako tvrde, preko noći i pod velom tajni iz državnog prešla u privatno vlasništvo.

Kako je državna zemlja preko noći postala privatno vlasništvo? Zašto za prodaju zemlje, ako je do toga i došlo, nije bilo javnog konkursa i zašto oni koji tu istu zemlju godinama koriste i obrađuju, čak i u zakupu, o svemu nisu bili obavešteni? Pitanja su to koja poslednjih dana muče određeni broj povratnika na području gračačke opštine. Da ironija bude od svega veća, najveći razdor među malobrojnim stanovništvom, i to baš tamo gde je ljudi sve manje i neobrađenih površina sve više, nastao je u sporu oko državnog zemljišta. Svoju verziju priče ispričali su nam neki od ljudi koji, kako kažu, ne žele da ćute na nepravdu, ne plašeći se da iza onoga što kažu i svedoče stanu imenom i prezimenom.
- Čitav problem nastao je kada su neki od ljudi koji ovde žive godinama sasvim slučajno otkrili da je zemlja u blizini njihovih okućnica, inače državno vlasništvo, preko noći dobila privatne vlasnike. Ništa to ne bi bilo sporno da je bilo nekog javnog konkursa, oglašavanja bilo koje vrste da je zemlja na prodaju, sa kojim bi svi mi bili upoznati. Ne radi se o malim površinama, već o više od pet stotina hektara poljoprivrednog zemljišta koje je preko noći od državnog postalo privatno vlasništvo. Poslednjih par dana, od kada smo počeli otkrivati da se nešto dešava sa zemljom koju koristimo, javlja nam se sve veći broj ljudi koji imaju isti problem. To da neko, pod nerazjašnjenim okolnostima, može postati vlasnik stotinu ili stotinu pedeset hektara zemlje u našim uslovima, nije ni moguće ni logično, i zato nam je jedini cilj da saznamo istinu kako je do svega toga došlo - uvodi nas u problematiku sa državnom zemljom zamenik načelnika opštine Gračac Nebojša Rađenović.
Zašto se spore oko držane zemlje, pokušali su nam objasniti neki od povratnika u gračačkim selima. Milan Savatović jedan je od meštana sela Rudopolje Bruvanjsko. Zajedno sa porodicom bavi se stočarstvom, registrovao je svoje poljoprivredno gazdinstvo na kojem uzgaja krave, ovce, konje. Od kada se vratio u selo, kaže, krčio je i obrađivao svoju zemlju, da bi potom isto radio i sa parcelama koje niko nije koristio i koje su vremenom obrastale u korov. Kako je povećavao svoj stočni fond, deo zemlje u držanom vlasništvu uzeo je u zakup od Hrvatskih šuma.
- To je zemlja koju sam ja koristio više od decenije, negde od 2007. godine. Prvo je krčio, potom redovno kosio, balirao i održavao. Malčerom sam poravnavao zemlju koju su uništavale divlje svinje. Trideset i nešto hektara sam uzeo u zakup od Hrvatskih šuma, jedan deo pre par meseci, drugi deo pre tri godine, a taj zakup se plaća na godišnjem nivou u periodu od deset godina. Sada od kada smo se našli u ovom problemu, da radimo i plaćamo zemlju koja je odjednom postala nečija, tražili smo uvid u istoriju čestica tih parcela, ali to neće niko da nam da na uvid. Nešto se tu muva, a šta se muva i petlja mi ne znamo. Neka nam pokažu s kim je ugovor sklopljen, kome je uplaćeno za kupovinu zemlje, kao što mi imamo uredne papire od Šumarije koliko plaćamo zakup i porez, pa ako je sve regularno nije nikakav problem – pojašnjava nam Milan Savatović iz Rudopolja Bruvanjskog.
Državna zemlja nije na prodaju, ali je ipak prodana

Da je zemlja bila na prodaju i da je oko njene prodaje bio raspisan bilo kakav javni konkurs, volela bi i Milena Sovilj-Plećaš. Tada bi, kaže, bar deo zemlje nastojala i sama da otkupi, bar neku od manjih parcela na koje se naslanja njena imovina. Milena je samohrana majka četvoro dece koja se već godinama bavi uzgojem krava na svom poljoprivrednom gazdinstvu u selu Bruvno registrovanom od 2009. godine.
- Da je bilo nekog konkursa ja bih se na isti prva javila. Nemam mogućnosti kupovati neke velike parcele, ali ono što mi je uz kuću, što je vezano na moje njive, nastojala bih otkupiti. Mislim da bih u tom slučaju trebala imati i neko prvenstvo pri otkupu uzevši u obzir da tu živim, tu mi je adresa i kućni broj. Od bavljenja stočarstvom godinama unazad osiguravam egzistenciju za svoju maloletnu decu, uzgajam nešto više od stotinu grla goveda, sve sama radim i sve mi je to uredno zavedeno u ARKOD, baš kao i delovi čestica koje su sada prešle u privatno vlasništvo 1/1. Ja sam sasvim slučajno čula da se nešto petlja oko te zemlje, i onda sam sama istražujući videla da su četiri parcele sada privatne. U katastru tu informaciju nisam dobila, ali su mi u Hrvatskim šumama potvrdili da je ta zemlja ranije bila u vlasništvu RH. Čak je bila i situacija da sam išla u opštinu Gračac, pre par godina, da tražim otkup nekih parcela koje se nalaze između mojih, ali mi je tada jasno rečeno da državna zemlja nije na prodaju. Pa kako se onda ovakve stvari preko noći dešavaju - pojašnjava Milena svoju situaciju postavljajući pitanje na koje još ni od koga nije, kako kaže, uspela dobiti bilo kakav odgovor.
Da po sredi nisu baš čista posla neskriveno ističe Miloš Đekić. On se sa porodicom i dvogodišnjim sinom vratio u Liku ali, kako kaže, za mlade ljude u takvim uslovima nemoguće je opstati u selu ako se na ovakav način može raditi i sa državnom imovinom.
- Što se više borimo da tu živimo i opstajemo, više nam otimaju i sve čine da se više niko i ne vraća, naročito onaj ko hoće da živi od svog rada. Nedopustivo je da se ovakve stvari dešavaju u tajnosti, preko noći, i da niko ne zna i ne želi da kaže kako i po kom osnovu. Ako je sve pošteno i po Zakonu, neka nam se to da na uvid, pa da vidimo šta ćemo i kako dalje. Ovako imamo osnovu da mislimo i verujemo kako su sve ovo mutne radnje iza kojih stoje neki veliki igrači – ogorčeno će Miloš.
Prijaviće DORH-u i USKOK-u

Žalosno je, saglasni su svi, što su uopšte dovedeni u ovakvu situaciju. Zemlje ima i više nego ljudi u ovim krajevima Like, i svako bi tu mogao obezbediti sebi i porodici pristojnu egzistenciju svojom mukom, radom i zalaganjem, ali na nepravdu sa kojom se suočavaju, kažu, neće, ne mogu i ne žele da ćute. Podršku imaju od većeg broja sumeštana sa istim problemom, ali su mnogi od njih u strahu da se javno eksponiraju. Trenutno su svi u procesu čekanja na odgovore, iako im na brojne poslate mejlove nadležnim institucijama još niko nije dao bilo kakav konkretan odgovor. Kako saznajemo, Hrvatske šume čekaju na odgovor i objašnjenje od zemljišno-knjižnog odeljenja u Gračacu. Naši sagovornici ističu kako se na ovome neće zaustaviti.
- Ako je sve pravedno i po Zakonu, kako bi se sve inače moglo i trebalo raspodeliti, zašto nam niko ne odgovara na postavljena pitanja? Čija je krivica što smo dospeli u ovakvu situaciju, neko bi morao da zna. Mi samo znamo da nećemo odustati. Upravo smo bili kod Javnog beležnika u Kninu da službeno napišemo i overimo jednu od žalbi koje ćemo poslati na sve adrese nadležnih institucija. Sve ćemo prijaviti DORH-u i USKOK-u, pa neka se utvrdi čija je zemlja, ničija, nečija ili svačija - poručuje zamenik gradonačelnika Gračaca, Nebojša Rađenović.
Ako se tako može raspolagati državnom imovinom, možda će sutra na isti način neko moći da otuđi i prisvaja njihovu, privatnu i nasleđenu, a tada će, kako kažu, možda biti kasno. Jer čemu zakoni ako nisu isti i jednako važeći za sve, čekajući odgovore pitaju se stanovnici ove ličke opštine.