Zlatno doba šaha u Trpinji: mali klub, veliki rezultati

Punih 50 godina na temeljima zajedništva, ŠK Trpinja taktički, mirno i tiho gradi budućnost, pomera granice igre i širi sve lepšu i zanimljiviju šahovsku priču.

Mirjana Cvetković 30.01.2026.

Strpljivo i sigurno povlačenje poteza i tradicija igranja šaha u Trpinji iziskuje posebnu pažnju, posebno zbog toga što se u šahovskom klubu danas u vremenu brzih promena, predstavlja jedna spora i tiha, ali trajna i sadržajna ideja koja ima univerzalnu vrednost i poruku. Tu poruku pre svih, šalju i o njoj pripovedaju mladi šahisti koji taktički, strpljivo i mudro jačaju reputaciju kluba, ne samo u lokalnoj sredini, nego mnogo dalje. Paralelno sa kadetskom ekipom, značajno mesto u toj priči zauzimaju seniori koji su uvek, u svakom pogledu na prvoj liniji fronta kada se brane boje kluba. Snažna volja za uspehom, sigurnost i samopouzdanje uzrok je svih ostvarenih rezultata. Nisu to ovde nikada bili deficitarni resursi, a tome uveliko doprinosi zajedništvo i prijateljstvo jednako među svim članovima od 4 do 84 godine starosti.

Prema rečima dugogodišnjih članova kluba, to mesto je od samog početka osnivanja, zajednicu predstavljalo u najboljem svetlu bez obzira na promenjive okolnosti i turbulentna vremena. Kakva god su ta vremena bila, šahovska partija se igrala jednako strastveno i sa velikom ljubavlju prema tom sportu i uvažavanjem protivnika. U navedenom kontekstu, od pre pola veka pa sve do danas neprekidno se odražava jedan kolektivni šahovski duh iz kojeg proizilaze brojna i česta učešća na turnirima, zauzimanje zavidnih pozicija na takmičenjima na kojima se uvek neko od trpinjskih šahista upiše na listu pobednika. Nije na odmet spomenuti i da unazad tri godine za redom, ovaj klub ima svog predstavnika na Sportskim igrama mladih, što nije baš lako, ukoliko se u obzir uzme pažljiva selekcija koju iziskuje ovaj veliki sportski događaj, a koji podrazumeva odlazak po samo četiri najbolja igrača sa područja neke županije.

- Bilo je mnogo značajnih momenata u istoriji našeg kluba, od samog njegovog osnivanja 1973. godine pa sve do danas, kada pišemo neku novu istoriju. Nije mi bilo teško da preuzmem funkciju predsednika kluba, jer ljudi koji su ga pre mene vodili, taj su posao radili veoma uspešno i klub je postavljen bio zaista na dobrim temeljima. Ovde sam već treći mandat a novine i ideje koje sam uneo, svi članovi su rado prihvatili i podržali, tako da mi je bilo mnogo lakše da pokrenem klub. Naime, naši seniori su tada igrali za neke druge klubove, pa smo osnovali drugu seniorsku ekipu kako bismo očuvali naš klub a 2013. godine smo pokrenuli aktivan rad sa mladima. Pre toga jeste postojao rad sa omladincima, odnosno školarcima koji su dolazili u klub na pripreme za turnire koji su tada zahtevali nešto drugačiji sistem igre koja je podrazumevala popunjavanje igrače na 10 ili 12 tabli. Aktivacijom dece i mladih, klub je dosta napredovao, a tako nam je došao i sadašnji trener kadeta Aleksandar Mudrinić koji je danas moja desna ruka i glavni koordinator za rad sa decom. Da je takva ideja bila pun pogodak, pokazali su i rezultati koji su bili vidljivi već nakon godinu i po dana rada. Počeli smo da dobijamo prve medalje, bili smo drugi u kadetskoj ligi, a čak smo i na državnim prvenstvima ostvarivali rezultate i Zorana Vukajlović je u kategoriji juniorki osvojila 3. mesto na državnom prvenstvu. U klubu je ostalo njih pet ili šest iz te generacije, a jedan od njih je i Mudrinić tako da smo zajednički došli na ideju da klub podmladimo. Tako  smo za vreme pandemije došli na ideju da učinimo dobru stvar za sve i aktiviramo malu decu koja će jednog dana da igraju šah, ne samo umom nego i srcem - ispričao nam je predsednik ŠK Trpinja Nikola Maširević koji je naglasio i da kadetski uspeh jednako prati i ekipa seniora.

Strategija na 64 polja i kontinuitet igre u Trpinji

Paralelni uspesi dve kategorije, odnosno kadeta i seniora nisu česta pojava u nekom većem, a pogotvo ne u manjem klubu i mestu kao što je Trpinja. Izuzetak prave upravo njeni šahisti.

- Seniorska ekipa četverostruki su prvaci županije, dva puta osvojili kup županije i igrali su finale kupa u Vodicama i Lošinju na kojima su se takmičili prvoligaši, a naši seniori su prvi put u Vodicama ostavili iza sebe osam gradova, a drugi put pet gradova. Što se tiče rezultata kadeta, oni su došli veoma brzo, ali mislim da još uvek nismo ni blizu svog zenita jer ova generacija može dati puno. Kadeti i kadetkinje su do sada nanizali puno ekipnih zlatnih medalja i pehara, a ove godine smo u pojedinačnoj konkurenciji na državnom prvenstvu osvojili četiri medalje, dve zlatne i dve srebrne, a pre toga na istom turniru koji se igrao u Trogiru pre dve godine imali smo državnog prvaka, Vukajlović Teodoru koja se godinu posle pozicionirala na treće mesto dok je Maša Popović tada osvojila srebro. Iza sebe imamo i dva svetska prvenstva u Italiji i Kazahstanu na kojem su uslove za učešće svojim trudom i radom stekle Teodora Vukajlović i Maša Popović - objasnio je Maširević.

Nabrojani uspesi su samo deo onoga što definiše ovaj sportski kolektiv, a kao takav dobio je vetar u leđa od strane lokalne zajednice, roditelja i prijatelja kluba koji su ih vremenom sve više podržavali da bi sada svi oni zajedno uživali puno poverenje svojih navijača kojih ima sve više.

- Prepreke i izazovi sve vreme i svuda su prisutni. Najviše su oni finansijske prirode, premda moram naglasiti da tu imamo podršku od strane Opštine Trpinja i Zajedničkog veća opština Vukovar koji nam stvarno puno pomažu. Podržavali su nas velikodušno i sponzori koji su prepoznali naš rad, te roditelji na čemu sam im svima mnogo zahvalan. Trenutno postoji jedan trend u kojem se pored fudbala ili košarke, šah promoviše kao popularan sport jer ga upravo sponzori sve više vide kao takvog. Mi se nadamo da će i ime našeg kluba biti u tom smislu prepoznato i da ćemo u budućnosti steći još bolje uslove kako bi unapredili način rada i profilisali se na adekvatan način u svetu šaha. Putujemo svuda, organizujemo se kada trebamo da idemo u Trogir, Banja Luku, Beograd, Zagreb, Sarajevo i stvarno smo svi svesni koliko je važna ne samo medalja, nego je bitno promovisati zdrave i lepe stvari i u tom smislu nam znači svaka podrška zajednice i sponzora - istakao je predsednik kluba.

Održati kontinuitet rezultata nije mala stvar, posebno u manjim sredinama, gde nedostatak šahovskog kvantiteta neminovno utiče i na kvalitet. Pored te otežavajuće okolnosti koja je prisutna i u OŠ Trpinja, koja ukupno broji oko 80 učenika, mladi šahisti su ove godine potvrdili dominaciju na županijskom prvenstvu i tako dve godine za redom osvojili su turnir kako u muškoj, tako i u ženskoj konkurenciji što ih je odvelo na Državno školsko prvenstvo u Poreč, predviđeno za februar mesec. Prošle godine devojčice su zauzele četvrtu poziciju, a dečaci devetu. U iščekivanju rezultata za naredni februar, sigurni smo da će mlade šahiste uz trud pratiti ove godine i sreća. Njihovi treneri ih već pripremaju za sve ono što dolazi, zadaci nisu laki a motivacija, kako kažu, ne nedostaje. Spremaju se strateški, taktično i što je najvažnije bez pritiska, a ono što je najlepše u tom poduhvatu jeste da svi zajedno učestvuju, gde svih 55 članova sebe nesebično daje.

- S godinama se ljubav prema šahu povećava. U mom slučaju to se dešava od 2012. godine kada sam počeo da treniram, da bi sada kao jedan od trenera mlađih i starijih kadeta, istu tu ljubav prenosio na decu. U tom poduhvatu uspevam u koordinaciji sa još dva trenera iz Srbije  Novakom Pezeljom i Rajkom Miranovićem te sa Vojislavom Đuračkovićem iz Vere.  Dogovaramo treninge i uspevamo da motivišemo decu da zavole šah. Oni redovno dolaze na treninge jer znaju da su deo šahovske porodice u kojoj svako od njih ima jednaku važnost u klubu. Od samog početka ove priče, ja volim reći i šahovske bajke, je tako krenulo. Seniori se tu rado odazivaju, pomažu im i prenose svoja znanja, tako da smo svi usaglašeni i zajedničkim naporima dolazimo kako do ekipnih, tako i do pojedinačnih rezultata svakog člana. Iza svih uspeha stoji ta povezanost, ali i svaki poraz se proživljava i analizira zajedno. Tu smo takođe jedni drugima podrška. Rezultati nam jesu važni, a ono što je još važnije to je energija u klubu koja je uvek prijateljska. Što se tiče rada, uvek gledamo da se deca ne dosađuju i da treninzi budu dinamični i drugačiji. Koliko god neko poseduje visok talenat, a ne trenira redovno, neminovno je da će se to kad tad negativno odraziti na partiju. S druge strane neko će sa manjim talentom uspeti uz uložen trud da obezbedi značajne rezultate. Deca kroz šah razvijaju kognitivne sposobnosti, koncentracija je puno bolja što je naročito vidljivo kod one dece koja redovno treniraju. Ja pokušavam deci u zavisnosti od njihovih godina da prilagodim različite metode rada i tako da im svima bude interesantno. Radimo u klubu, od kuće preko različitih onlajn programa, analiziramo partije od pre 100 i više godina, a što više metoda, to je bolji i zanimljiviji šah - rekao nam je trener kluba Aleksandar Mudrinić i naglasio da bi voleo i bio jako srećan da ga neko od njegovih učenika u budućnosti nadmaši.

Dokaz da je takva snaga šahovskog kolektiva u Trpinji bila prisutna od početka osnivanja kluba, svedoči i njegov najstariji član Miloš Radulović koji sve te godine doprinosi sportskom zajedništvu, nesebično deli znanje i iskustvo i raduje se svakoj partiji, ali kako ističe, pobeda se slavi uvek jer šah mu je 65 godina bila i ostala najveća ljubav.

- Sve je počelo u kafani davne 1973. godine. Neko je tamo doneo šah, mi smo počeli da ga igramo i oko desetak nas je došlo na ideju da osnujemo klub. Mi tada nismo imali ni šah table, ali smo imali volju. Kasnije smo učili i uključivali našu decu i klub je počeo da živi i deluje. Prijavljivali smo se na različita takmičenja i to je zahtevalo uključenost sve većeg broja igrača. Danas imamo veliko šahovsko društvo koje, zahvaljujući našem predsedniku, ostvaruje značajne uspehe, ne samo na lokalnim, nego i na županijskim i državnim takmičenjima, a imali smo i naše članice koje su učestvovale na svetskim prvenstvima. To se nikada nije desilo u istoriji šaha u Trpinji. Ja imam 86 godina, igram šah 65 godina i mislim da ga još uvek igram dobro, a izuzetno sam ponosan kada vidim našu decu koja se strahovito bore i napreduju. Mi tada nismo imali podmladak kao sada. U današnje vreme nije lako zadržati interes za šah, a mi smo uspeli da imamo prvaka države. To je velika stvar i danas kada vidim sve njihove rezultate, mogu reći da je ovo zlatno doba šaha u Trpinji. Ovako malo selo da ima toliko predstavnika na državnom i svetskom nivou, to je veliki uspeh - ocenio je Radulović.

Na kraju, priča o Šahovskom klubu Trpinja nije samo priča o medaljama, titulama i plasmanima, već o ljudima, kontinuitetu i vrednostima koje traju. U vremenu brzine i površnosti, ovaj klub već 50 godina dokazuje da se strpljenjem, zajedništvom i verom u mlade može graditi stabilna i uspešna budućnost. Na 64 polja, u Trpinji, šah se i dalje igra srcem.