„Dokle god je širok Dunav, dokle god je ravan Srem”
Na školskom igralištu u Borovu sinoć je održano tamburaško veče „Dunavom plovi tambura zvuk“.

Početak avgusta, već tradicionalno, u Borovu je idealno vreme da zvuk tambure razveseli stanovnike ovoga mesta, a za to se, već peti put, pobrinuo lokalni tamburaški sastav Dunavske zore koji organizuje tamburaško veče pod nazivom „Dunavom plovi tambura zvuk“.
- Ove godine smo malo osvežili program sa mestom održavanja manifestacije, sada smo na školskom igralištu da bi bilo preglednije i korisnije za posetioce, ali i za one koji će izvoditi program. Očekuje nas i malo drugačiji muzički program jer će pored naših malih tamburaša nastupiti Dunavske zore i naši gosti iz Novog Sada Garavi sokak – rekao je ispred organizatora Dušan Latas.
Organizatori su i ove godine pokazali kako se drže proverenoga, pa su posetioci, kao i prethodnih godina, na početku večeri mogli da se oprobaju u jahanju konja ili u vožnji fijakerima, dok su se gastro ekipe i različita lokalna udruženja pobrinula za široku ponudu slanih i slatkih specijaliteta.
- Nastavili smo sa gastro ponudom klasične sremačke i slavonske kuhinje pa smo i ove godine ponudili pored dobre pržene ribe, fiša, jagnjetine i sveže kobasice. Takođe, posetioci imaju priliku probati langošice i slatke specijalitete – dodaje Latas.

Biće bolje ako budeš tu, Neko neko ko je daleko, Skeledžija, Doviđenja tugo, Teci teci Dunave samo su neke od pesama koje je u nastavku večeri izveo tamburaški sastav Garavi sokak koji je u Borovu gostovao prvi put.
- U muzici postoje pesme koje imaju sposobnost da traju, neke druge pesme kraće traju, možda budu veći hitovi, ali kako bude veliki hit tako nekako brzo i splasne. Pre su hitovi mnogo duže trajali, danas pesme kratko traju, ali Skeledžija i još neke pesme Garavog sokaka su omogućile nama da i dan danas dolazimo na manifestacije kao što je ova. Ovde u Borovu se osećamo kao kod kuće, kao da smo i pre ovde bili, ali nismo, prvi nam je put - kaže vojvođanski muzičar Bane Krstić.
Ovaj poznati vojvođanski tamburaški sastav svojim je melodijama među prisutnima probudio one najnežnije emocije, a pevač i gitarista Bane svojim dobro poznatim slamnatim šeširom ovoj je večeri dao i vizuelni ugođaj podneblja na kojem smo rođeni.
- Mislim da je danas sve u Vojvodini pretvoreno u turizam, komercijalizovano je, pa tako sve ono što se spominje u našim pesmama kao recimo salaši, čilaši, snaše, sve je to ostalo u prošlosti za koju, kako Zvonko Bogdan kaže „vreme koje se sigurno ponoviti neće”. Zvonko Bogdan nas seća na to vreme, a i mi na nekakav drugi način pokušavamo da elemente tog vremena utkamo u naše pesme - pojašnjava Bane.
Bez pomoći u organizaciji, realizacija ove manifestacije ne bi bila moguća, pa su tako organizatori još jednom zahvalili Zajedničkom veću opština Vukovar, Kancelariji za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, Savetu za nacionalne manjine, Opštini Borovo, Vukovarsko-sremskoj županiji, Poljoprivrednoj zadruzi Brestove međe, ali i svim udruženjima koja deluju u Borovu i okolnim mestima, a uvek su tu da daju svoj doprinos ovakvim i sličnim manifestacijama.
*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Tu gdje živimo“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.