
Već po starom i nepisanom pravilu poljoprivrednici u Hrvatskoj u žetvu su ušli neznajući koliko će koštati kilogram pšenice, najvažnije žitarice. Ove godine otkupljivači su otišli i korak dalje u svojim kombinacijama pa su cenu pšenice objavili gotovo na samom kraju žetve. Danima se nagađalo o ceni hlebnog zrna, a pred sam početak vršidbe bilo je nade da bi njena cena mogla biti oko 200 evra po toni, međutim ispostavilo se kasnije da je cena daleko manja, odnosno između 155 i 165 evra po toni, u zavisnosti od parametara i samih otkupljivača.
Žetva pšenice, i pre nje žetva ječma, ove godine su počeli znatno ranije nego što je to uobičajeno. U žitna polja kombajni su krenuli već sredinom juna, i da u određenim periodima nije bilo kišnih dana, žetva bi bila završena pre početka jula.
- Pšenica je kod nas ovde u našem kraju, kada je reč o privatnom sektoru, završena i relativno smo zadovoljni s prinosima, kvalitet je osrednji, ali cena je prilično loša. Tu ne možemo nikako biti zadovoljni. Prinosi su se kretali u proseku oko osam tona po hektaru, u zavisnosti negde je bilo više, negde manje – kaže poljoprivrednik iz Kneževih Vinograda Predrag Petrović, koji je kao i ostali poljoprivrednici zadovoljan prinosima, ali razočaran cenom pšenice.
- To je sad već postala tradicija da u žetvu ulazimo bez formirane cene proizvoda. Međutim, dvadesetak dana pre početka žetve baratalo se sa većim cenama, ali svedoci smo da je cena vrlo brzo pala na negde oko 150 evra po toni – naglašava Petrović koji je zajedno sa dvojicom braće ove godine na svojim površinama imao oko 110 hektara pod pšenicom i negde oko 30 hektara ječma.
Loša perspektiva
Za razliku od prošle godine kada je proleće bilo sa dosta kišnog perioda i pojavom bolesti kod pšenice, ovo proleće bilo je relativno sušno i obimnija kiša početkom maja došla je kao spas u zadnji čas. Kada su ozime kulture u pitanju potrebno je naglasiti da su nakon setve veliki problem poljoprivrednicima činili i štetnici te je bilo slučajeva i presejavanja kultura.

Prinosi ječma bili su oko šest i po tona po hektru, a njegova otkupna cena bila je još manja, oko 140 evra po toni. Sve ovo primorava poljoprivrednike da iz godine u godinu seju manje površina ozimih žitarica. Njima ostaju verni zbog prvog godišnjeg priliva većih sredstava, ali i zbog prlodoreda, te diktiranih uslova oko setve većeg broja kultura kako bi se ostvarili određeni državni podsticaji.
- Pre nekih pet godina cena pšenice je bila zadovoljavajuća, ali prošla godina je bila prilično loša kao i ove godine. Ako se sa tom dinamikom nastavi, perspektiva uzgoja pšenice je prilično loša. Što se tiče prinosa to je relativno dobro, na to proizvođači mogu u dobroj meri sami da utiču, ali na cenu ne mogu nikako i tu nastaje veliki problem – istakao je Petrović.
Poljoprivrednici su zbog manjka skladišnih kapaciteta prinuđeni da pšenicu prodaju direktno sa njive te su stoga primorani da prihvate uslove koje diktiraju otkupljivači. Ostaje nada da će prinosi, ali i cena drugih kultura biti veći te da će ratarima ostati nešto i za slamaricu.