Selo Vrbnik konačno dobija pitku vodu

Radovi na sprovođenju vodovodne mreže u Vrbniku, započeti krajem prošle godine, uveliko traju.

Vaska Radulović 23.01.2025.

Da je voda izvor života uči se još u Osnovnoj školi i to u onim najnižim razredima. Nešto kasnije dolazi saznanje da je voda najdragocenije prirodno bogatstvo i komponenta bez koje život na ovoj našoj planeti ne bi bio moguć. No, sve je to ništa ili premalo u odnosu na važnost vode u životima ljudi koji borbu za istu vode kroz čitav svoj životni vek, grabeći, ceneći i vrednujući svaku njenu kap.

U krševitim, kamenom bogatim i plodnom zemljom siromašnim selima dalmatinske Zagore, voda se i u prošlosti ubrajala među najveće darove od Boga. Kad nema kiše, nema ni vode u bunarima, u lokvama, gusternama, pa su muku oko vode mučili i ljudi i blago. Sve to znalo je, naročito u letnjem periodu, trajati po nekoliko dugih, sušnih meseci. Svedok tih vremena danas su brojni seoski bunari u selima, gusterne uz svaku kuću, čatrnje na kojima se blago pojilo, ali i navike nešto starijih generacija da se voda nikada, pa ni iz čaše, uzalud ne prosipa. I moglo bi se tako nadugačko i naširoko o vodi pričati, ne samo vezujući problematiku za vremena prošla i brojne generacije Dalmatinaca koje nikada nisu dočekale da im voda lagano iz slavine potekne, već i u današnje vreme kada još uvek postoje sela u Dalmaciji u kojima se kišnica i dalje najčešće pije.

Znaju to najbolje stanovnici sela Polača, Žagrović i Ljubač u okolini Knina koji u 21. veku sve manje veruju da će vodovodna mreža ikada proći kroz njihova mesta. Mogućnost snabdevanja pitkom vodom, koja se u cisternama dovozi iz gradskog vodovoda zavisno od potreba domaćinstava, smatra se velikom olakšicom za ovdašnji narod, makar iz vizure onih koji nikada nisu imali iskustvo življenja u bezvodnim selima.
Preskup je to projekat za nekoliko stotina ljudi, njihove potrebe, ali i za više stotina grla stoke koja je najčešće i osnovni izvor egzistencije ljudi u pomenutim, ruralnim krajevima. Učenje iz Osnovne škole, sa početka, tako baš i „ne pije vodu”.

Za razliku od meštana pomenutih sela, stanovnici sela Vrbnik sa područja opštine Biskupija u Novu godinu zakoračili su sa neuporedivo većim optimizmom jer, kako stvari stoje, vodovodna mreža stiže kroz njihovo selo. Neće više biti cisterni kroz seoske ulice i livade, ni sušnih letnjih meseci, ni podizanja poklopaca na bunarima i gusternama da se vidi koliko je još vode u njima ostalo. Radovi na sprovođenju vodovodne mreže, započeti krajem prošle godine, uveliko traju. Mašine svakodnevno kopaju, cevi za vodu u zemlju se postavljaju, a meštani i dalje u neverici gledaju iako su, kažu, verovali u obećanja načelnika njihove Opštine da će projekat vodovodne mreže biti jedan od prioriteta kojim će se pozabaviti u svom mandatu.

- Naredna godina mogla bi ući u istoriju sela Vrbnik kao ona u kojoj su sva domaćinstva prvi put priključena na javnu vodovodnu mrežu. Radovi su započeli pre tri meseca, radi se nešto manje od 18 km mreže glavnih vodova, a nakon toga sledi izgradnja sekundarne mreže do svakog domaćinstva. Na sve ovo čekalo se predugo jer nije bilo projektne dokumentacije, zatim nije bilo sredstava, da bi na koncu svega morali rešiti i neke druge administrativne stvari kao što je integracija našeg Komunalnog preduzeća sa onim u Kninu. Tek tada su se stvorili uslovi da se odobre sredstva za ovaj projekat u iznosu od  2.600,000,00 evra od strane Hrvatskih Voda i Ministarstva gospodarstva, uz učešće naše Opštine od deset odsto - pojašnjava čitavu proceduru do dugo čekane vodovodne mreže načelnik Biskupije Milan Đurđević.

U selu Vrbnik živi oko 250 stalnih stanovnika, uz one koji tu dolaze periodično ili provedu veći deo godine, priključaka na vodovodnu mrežu zasigurno će, smatra načelnik, biti više u odnosu na stalni broj stanovnika.

- Moram naglasiti i da većina ovdašnjih ljudi ima svoja registrovana privredna gazdinstva i bave se stočarstvom, i tu će se odmah osetiti benefit ovog vodovoda. Hvala Bogu ima i mladih porodica, dece, ljudi koji bi se mogli baviti turizmom. Svako ko ima vodovodnu mrežu u svom domaćinstvu zna koliko je teško kada vode nestane samo na pola sata, pa onda zamislite kako su ovi ljudi živeli čitav svoj život. Mislim da će kod nekih, i nakon što voda stigne, ostati navika i neki uslovni refleks da podižu poklopce na gusternama i proveravaju da li imaju vode - u šali kaže Đurđević, ističući da je i sam osetio olakšanje tek kada su započeti radovi na vodovodu Vrbnik.

Meštani pozvani da se do 1. marta jave u Opštinu Biskupija

Dosadašnje snabdevanje pitkom vodom za sve stanovnike sa područja Opštine Biskupija bilo je regulisano zahvaljujući radu opštinskog DVD-a. Vatrogasnom cisternom zapremine deset kubika voda se isporučivala po domaćinstvima i tu nije bilo većih problema, kaže Đurđević, izuzev letnjih meseci kada je zbog velikih vrućina i potrošnja vode bila značajno veća.

- Bilo je dovoljno da ljudi upute poziv na našu Opštinu, ili čak preko zaposelenih vatrogasaca i voda im je bila isporučena u najkraćem mogućem roku. Letnji meseci su nama u Dalmaciji inače vrlo izazovni, što zbog visokih temperatura, što zbog učestalih požara, i u tom periodu se možda čekalo neki dan duže, dok je u ostatku godine isporuka pitke vode zaista bila brza i redovna. Tokom letnje sezone, dakle negde od juna do septembra, svake godine imamo oko 800 do 900 isporučenih cisterni vode, pa kad tome dodate ostatak godine, sušne periode bez kiše, vrlo je lako izračunati kolike su potrebe za vodom u samo jednom ovakvom selu. Voda je oduvek bila izvor života i nadamo se da će, ostvarenjem i tog osnovnog uslova za život, i u ovom selu u budućnosti živeti još više ljudi koji će se vratiti svojim kućama - zaključuje Đurđević pozivajući i ovom prilikom sve meštane sela Vrbnik, ali i one koji žive daleko od svojih nekadašnjih domova, da se do prvog marta tekuće godine jave u Opštinu Biskupija sa svojim osnovnim podacima, kako bi ostvarili prvi korak ka upisu u registar potencijalnih korisnika vodovodne mreže.

Nakon toga, po rečima Đurđevića, inženjeri i zaposlenici Komunalnog društva Knin, uz zaposlenike Opštine, obići će sva domaćinstva na terenu kako bi se utvrdile tehničke stvari, postavljanje šahtova, proračun radova i izgradnja sekundarne mreže. Nakon što voda poteče u selu Vrbnik, dovoz tečnosti koja život znači vatrogasnim cisternama više neće biti moguć.

Taj dan sa nestrpljenjem iščekuju i oni koji su čitav život proveli u ovom bezvodnom kraju, sećajući se načina života svojih predaka i vremena bez cisterni kada se voda na leđima kući donosila.

- Kad vidite ove naše terene, što bi narod stari rekao suvoparne , nije teško zaključiti da bi dolazak vode značio preporod i ljudima i kraju. Sada imamo i cisterne koje vodu dovoze, i bunare i kišnicu, ali velika je to razlika opet kad vi imate vodovod, siguran i konstantan protok vode. Bilo je i ranije pokušaja da se voda dovede u selo, ali je uvek dolazilo do zastoja, da li zbog nedostatka sredstava ili nečeg drugog, tako da su ljudi poslednjih pedeset godina u stalnom iščekivanju da dobiju vodu. Mnogi od njih su baš zbog toga i danas u neverici čak i dok gledaju kako se cevi za vodu postavljaju kroz selo. Izmeniće to u velikoj meri način života ovde, možda nagnati i još neke ljude da se vrate svojim domovima. Ja sam kao dečak vučije na magarcu nosio odlazeći po vodu, ujutro odlazio i tek uveče se kući vraćao, pa sad da dočekam i da voda pravo u kuću stigne bez puno muke - zadovoljno će Đuro Čolaković.

Danu kada će kofe, kante i sićevi, kako Dalmatinci inače zovu metalne posude kojima se voda iz bunara izvlači, biti deo prošlosti a ne svakodnevna potreba, raduje se i Nikica Vujatović.

- Nakon toliko stoleća da i mi dobijemo vodu, živu vodu, da ne moramo leti da brinemo i ne štedimo je kao u prošlosti što se uvek štedela u ovim oskudnim, škrtim krajevima gde je voda oduvek bila problem. Večito mi je bila enigma kako su naši stari, u delu sela odakle smo svi potekli, gde je bilo svega dva bunara i nekoliko lokvi za blago, uspevali da prežive, kako su održavali higijenu i stoku pojili. Gusterne su nas spasile, zato ih svaka kuća danas ima, jer je kišnica u određenim vremenima bila jedina voda koju smo imali. Vreme je da bunari i gusterne odmore, neka ostanu kao uspomena na ta i ova vremena, a mi konačno da zagazimo u novi vek- kaže Nikica.

Branislav Amanović

U januarskom danu, dok se voda iz cisterne uliva u gusternu, a voda u rukama nosi da se napoji blago u štali, u poslu smo za kratko prekinuli Amanović Branislava.

- Nema tih reči kojima bih mogao opisati koliko će nam voda značiti. Svima, a posebno nama koji se bavimo stočarstvom. Nama mesečno treba po nekoliko hiljada litara vode samo za životinje, u letnjem periodu još više, pa uz sve to i za potrebe domaćinstva u kojem živi nekoliko članova, nije teško izračunati koliko je voda važna investicija. Zahvalni smo Opštini što nam je do sada omogućila isporuku vode cisternama, jer drugačije ne bismo mogli ni da se bavimo ovim poslom, a kad konačno budu završeni radovi i voda iz slavina poteče svima će nam olakšati i život i posao - ističe Branislav.

Nakon završetka radova na Vrbniku, na području Opštine Biskupija ostaće još delovi sela Ramljane Brdo, Uzdolje Brdo i Pliskovo koji nisu pokriveni javnim vodosnabdevanjem.

Gore pomenuta sela u sastavu kninske Opštine, koja još uvek nemaju vodu, i dalje čekaju na izradu projekata pa se čini da će „uno više kišnice pasti”,  negoli „vode proteći”, dok vodovodnu mrežu u svom selu, poput stanovnika Vrbnika, i oni u neverici dočekaju.