Jednake i jednakije svinje

Pomalo frustrirajuće i nelogične mere koje država uvodi zbog pojave afričke svinjske kuge, samoinicijativno ili po nečijoj naredbi, dodatno će unazaditi poljoprivredu u celini pogotovo ako se uzme u obzir da je ova godina za poljoprivrednike izuzetno loša.

Srđan Sekulić 31.10.2023.
Svinjska afrička kuga

Krajem juna ove godine u Hrvatskoj se pojavila afrička svinjska kuga (ASK) koja je najverovatnije došla iz Bosne i Hercegovine gde je nešto ranije počela da uzima danak među svinjama. Vodena granica sa Savom nije bila nikakva prepreka, ako se uzme u obzir da su prenosnici ove bolesti u najvećoj meri divlje svinje kojih ima mnogo i koje nisu, niti se mogu držati, pod kontrolom. Međutim, možda je, slučajno ili namerno, virus došao i kopnenim putem čestom tranzicijom i dnevnim migracijama,.

Po navodima stručnjaka bolest izaziva apsolutnu smrtnost kod svinja, nije prenosiva na čoveka i meso zaražene životinje može da se konzumira. S obzirom da je ova bolest prvobitno otkrivena u rubnim delovima Vukovarsko-sremske županije, onim delovima koji se graniče sa Bosnom i Hercegovinom, odmah su za to područje uvedene brojne mere kako bi se sprečilo daljnje širenje zaraze.

Ubrzo nastaje apsolutna blokada i trgovina sa svinjama i svinjskim mesom, a vrlo brzo virus se širi i na neke druge delove Hrvatske. Nadležno Ministarstvo poljoprivrede uvodi niz mera, a u mestima gde se kuga pojavila svinje se eutaniziraju bez obzira da li su obolele ili zdrave. Na taj način ako je u jednom mestu uginula svinja od kuge automatski se eutaniziraju sve svinje u tom mestu.

U Vukovarsko-sremskoj županiji, koja je bila prva pogođena, ova bolest pojavila se u nekim opštinama i mestima županjskog i vinkovačkog kraja, a u isto vreme mnoge opštine virusom još uvek nisu pogođene. Ipak, mere koje je ministarstvo uvelo važe i za ta mesta koja ovaj problem nisu osetila. Na taj način ljudi koji se bave svinjogojstvom ostaju zarobljeni u ovom poslu, nemaju nikakvu mogućnost prerade svinjskog mesa niti transporta živih svinja ili svinjskog mesa. U cilju sprečavanja ilegalnih radnji na administrativnim granicama sa Osječko-baranjskom županijom postavljaju se policijski punktovi kako bi se navodno sprečilo da se virus prenese u ovu županiju koja u Hrvatskoj drži oko 70 odsto svinja. Slične scene sa policijom, sećate se, viđali smo i tokom pojave korona virusa i još ranije tokom migrantske krize.

I dok po pisanju nekih medija, ali i po priči pojedinaca, druge države Evrope preduzimaju sasvim drugačije mere uprkos pojavi ovog virusa i puštaju slobodnu trgovinu i preradu svinjskog mesa i uopšte živih svinja kako bi zaštitili sopstvenu proizvodnju, dotle se u Hrvatskoj dešavaju pomalo besmislene stvari, pojavljuju se oprečne informacije i iz samog ministarstva, na terenu su veterinari iscrpljeni od kontrola, mediji šire senzacionalističke vesti, a mnogi političari na ovom problemu pokušavaju da profitiraju. Neki idu i toliko daleko pa sumnjaju u činjenicu da se ASK nije pojavila samo u mestima sa srpskom većinom pa tako ni ovaj problem u Hrvatskoj nije mogao da prođe bez Srba.

Više od četiri meseca od kako se pojavio prvi slučaj afričke svinjske kuge Hrvatska se nije pomerila sa mrtve tačke, a po slikama koje smo imali priliku da vidimo u medijima i na društvenim mrežama nadležne službe nisu uspele da pomere ni mrtve svinje nego su ih držale u dvorištima domaćina ili na ulici. Većina onih kojima su svinje eutanizirane dobili su ili će dobiti odštetu od države, a država je iz svog „bogatog” budžeta izdvojila još i dodatna sredstva kako bi onim svinjogojcima koji žele da se reše svojih svinja, a svinje im nisu bile zaražene, omogućila otkup i isplatu. Pomalo čudna mera za koju se svi pitaju kuda vodi jer stoka koja jednom ode iz dvorišta teško se u njega ponovo vraća.

U samu pojavu afričke svinjske kuge, naravno, niko ne sumnja, mada se svi pitaju da li se taj virus zaista tako invazivno prenosi, a njegove posledice osetiće se narednih godina. Samo u spačvanskim šumama ima na hiljade divljih svinja pa među njima nema masovnog pomora i ako virus izaziva toliku smrtnost pomor divljih svinja sigurno bi izazvao i pravu malu ekološku katastrofu. Pa opet to nije slučaj ili mi o tome nemamo saznanja. Za to vreme lovci ih slobodno love, s tim da svaku odstreljenu svinju predaju nadležnoj službi koja im refundira troškove.

Pomalo frustrirajuće i nelogične mere koje država uvodi, samoinicijativno ili po nečijoj naredbi, dodatno će unazaditi poljoprivredu u celini pogotovo ako se uzme u obzir da je ova godina za poljoprivrednike izuzetno loša, od niskih otkupnih cena proizvoda, preko vremenskih nepogoda pa do pojave ovoga virusa. Gubici svinjogojaca su već sada veliki, čak i tamo gde kuge nema, jer svinje rastu i što su veće jedu više hrane. Na dnevnom nivou, na samo desetak krupnih svinja, za jednu prosečnu poljoprivrednu porodicu to je pristojan gubitak. Dodamo li tome i najavu da, po svemu sudeći, neće biti dozvoljene ni svinjokolje, gubici će biti katastrofalni, ne samo u finansijskom delu jer ćemo biti primorani da kupujemo meso uveženo ko zna odakle i prerađeno krajem prošlog veka, ali ima svu potrebnu sanitarnu i veterinarsku dokumentaciju, jer „tuđe je uvek bolje”.

Dok smo samo pre godinu dana od strane političara i struke u vreme pojave virusa korone slušali apele o vakcinaciji ljudi sa ciljem sprečavanja ovog virusa, dotle danas niko ni od političara niti od strane struke ne pominje vakcinaciju svinja protiv virusa afričke svinjske kuge iako je vakcinacija svinja bila aktuelna sve do sredine prve decenije dvehiljaditih godina i najadekvatniji oblik u zaštiti svinja od virusa kuge.

Za svo to vreme oni svinjogojci, koji su veći od običnih poljoprivrednih gazdinstava, a radi se o velikim firmama, iako se nalaze na teritoriji na kojoj je zabranjen svaki oblik bilo kakvog rada i posla sa svinjama sem držanja u oboru i hranjenja, svoje svinje ipak smeju da transportuju od tačke A do tačke B. Dakle, mogu da trguju sa njima bez ikakvih problema, jer su oni dobili potvrdu veterinarske inspekcije da su im svinje zdrave i držane u „fenomenalnim” uslovima. To bi značilo da se njihove svinje ne valjaju u blatu i sopstvenim fekalijama kao svinje u svinjcu na nekom malom OPG-u, te da drugim rečima nisu kao seljačke svinje.

Sve ovo zapravo podseća na Orvelovu Životinjsku farmu gde su sve životinje ravnopravne samo su neke ravnopravnije od drugih. Upravo su kod Orvela svinje bile ravnopravnije od drugih životinja, a u našem slučaju svinje sa velikih farmi ravnopravnije su od svinja iz nekog malog obora koji čak ima i zadovoljavajuću kategoriju držanja.