Nastanak i nestanak vukovarskog „Vuteksa”(7)
Prvi broj vuteksovog fabričkog lista izašao je 29. novembra 1960. godine iz vukovarske štamparije „Proleter”ц. Novine su nazvane „Vuteks” – list radnog kolektiva Vukovarske tekstilne industrije.

Vuteksove novine - hroničar događanja u preduzeću
Po uzoru na fabrički list Jugoslovenskog kombinata gume i obuće „Borovo” koji je imao dugu tradiciju, još od dolaska Bate u Borovo i bio prvi te vrste u Kralјevini Jugoslaviji, i Vuteksovci su poželeli da imaju svoje novine. Nјihov idejni tvorac bio je Vlado Kostelnik, koji je u tom poslu već imao iskustva s obzirom da je bio i jedan od urednika lista „Borovo”. Ideju o osnivanju vuteksovog lista izneo je generalnom direktoru Hristi Koški koji je tu ideju i odobrio.
Kostelnik je uradio koncept lista i pristupilo se osnivanju redakcije. Radnički savet je za glavnog i odgovornog urednika imenovao tadašnjeg sekretara preduzeća, pravnika Nikolu Petrovića. Novinske izveštaje o životu i radu kolektiva pisali su direktor Tekstilne škole Mirko Gaćeša i novinar vinkovačkih „Novosti” Mirko Stanković iz Vukovara, a tehnički urednik bio je već pomenuti Vlado Kostelnik.
Prvi broj izašao je 29. novembra 1960. godine iz vukovarske štamparije „Proleter”. Novine su nazvane „Vuteks” – list radnog kolektiva Vukovarske tekstilne industrije. Prvi logo je bio ispisan fontom koji je bio popularan u američkim vestern filmovima, a pismo kojim se u novinama pisalo bilo je latinica. Kasnije su novine dobile novi logo. Broj stranica je varirao između 8 i 10, ponekad i više, zavisno od trenutnih potreba, a tiraž je u početku bio 1300 primeraka da bi 20 godina kasnije bio podignut za još hilјadu primeraka. List je u početku izlazio jednom, a kasnije i dva puta mesečno. Redakcija je bila smeštena u Proleterskoj ulici. Ekonomska kriza krajem osamdesetih godina prošlog veka odrazila se i na fabrički list pa januarski broj 1988. godine nije ni izašao.
Novine su imale stalne i povremene rubrike kao što su „Gost redakcije”, „Likovi naših penzionera”, „Saveti lekara” i sl. Stalne rubrike odnosile su se i na prilike i rad u preduzeću koje je pisao Jusuf Čehajić. Mirko Gaćeša pisao je izveštaje sa sednica Radničkog saveta preduzeća i tekstove o obrazovanju i osposoblјavanju radnika „Vuteksa”. Povremene rubrike „Iz albuma starog Vukovara” i „Šetnja ulicama predratnog Vukovara” istorijskog sadržaja, kao i kratke vesti iz grada pisao je Đorđe J. Drenovac. List nije pisao samo o „Vuteksu” nego je imao i stranice posvećene ostalim fabrikama tekstila u vukovarskoj opštini poput „Iteksa”, „Proletera”, VTP-a i „Srema” sve dok i ove fabrike nisu postale sastavni deo „Vuteksa”. Za zabavnu stranu ukrštene reči smišlјali su Velimir Popović i Milan Marjanović.
Nikola Petrović bio je glavni i odgovorni urednik od novembra 1960. do marta 1965. godine. Nasledio ga je Mirko Stanković koji je taj posao obavlјao do maja 1972. godine, a nakon njih dvojice urednik je bio Mato Balić koga je nakon smrti u februaru 1989. godine nasledio Tomislav Čorak. Novine su izlazile do 27. juna 1991. godine i početka rata. Povodom desete godišnjice izlaženja list „Vuteks” nagrađen je srebrnom plaketom grada Vukovara i Spomen-plaketom Drugog kongresa KPJ.
Karikaturama ovekovečio na stotine vuteksovih radnika

Jedna od ličnosti koja je obeležila fabričke novine bio je Teodor Jukić poznatiji po svom neobičnom nadimku „Ovdašnji”. Jukić je u listu „Vuteks” najpre povremeno, a od 29. novembra 1969. godine, odnosno od 80. broja, i redovno, iz broja u broj, objavlјivao karikature vuteksovih radnika. Svojom olovkom nacrtao je na stotine portreta radnika i rukovodilaca ove tekstilne firme. Zahvalјujući svom crtačkom umeću Jukić je postao jedna od ikona, ne samo „Vuteksa” nego i celog Vukovara.
Karikaturom se bavio celog života, a prvu je uradio još u osnovnoj školi, na času, onako iz dosade. Za nju je, kako je kasnije sam pričao, bio nagrađen dvostrukim batinama, najpre u školi, a zatim i kod kuće. Zbijanje šale sa karakterističnim kukastim nosem kralјa Jugoslavije nije mu oprostio ni učitelј, a ni otac Vojin Jukić, krojač, pripadnik stare garde vukovarskih zanatlija.
Teodor Jukić rođen je 1929. godine. Nakon što je završio školu za aranžera zaposlio se u vukovarskom „Veleprometu”, a u svet karikature i ilustracije ušao je sasvim slučajno. U vojsci je crtao drugare i uređivao zidne novine, a nedugo nakon vojske za njegov talenat saznala je i narodna milicija koja ga je angažovala da nacrta fotorobot čoveka za kojim su tragali i kome su znali samo opis. Fotorobot je objavlјen u novinama pa su se kasnije redali pozivi iz raznih redakcija da crta i za njih. Prvi radovi objavlјeni su mu u listu „Vuteks”, ali je Tošo objavlјivao i u satiričnom časopisu „Jež”, novosadskom dnevnom listu „Dnevnik”, sarajevskom „Oslobođenju” i raznim drugim časopisima.
Kao član likovne grupe KUD-a „Sloga” crtao je i ulјem i pastelama, ali je brz i precizan crtež ostao njegova najveća lјubav i strast. Prvu samostalnu izložbu održao je u Beogradu 1967. godine u organizaciji časopisa „Jež”, povodom Međunarodnog turnira za šahistkinje kada je portretirao učesnice i dobio autogram čuvene None Gaprindašvili. Bio je i plodan ilustrator dečjeg lista „Ogledalce”, a ilustrovao je i nekoliko knjiga za decu. Svojom karikaturom na temu vukovarske bolnice i gradskog Novog groblјa 1976. godine osvojio je drugu nagradu na prestižnom konkursu „Pjer”. Iako je mnogo crtao u razgovoru nikada nije mogao da se seti da li je za svoje crteže ikada dobio nekakav honorar. Izlagao je i u Beogradu i u Zagrebu, a mnoge izložbe njegovih radova organizovane su i bez da su njega uopšte pozivali i pitali.
Toša Jukić poživeo je 89 godina. Umro je 1. februara 2018. godine u Vukovaru, gradu u kom je živeo celog svog života i kome je davao karakter i dušu.
Ukrštenim rečima zabavlјao Vuteksovce
Jedan od lјudi koji je u vuteksovim novinama bio zadužen za zabavu bio je Milan Marjanović, takođe rođeni Vukovarčanin i radnik „Vuteksa”. Rođen je 24. avgusta 1954. godine, a u „Vuteksu” se zaposlio 1973, nakon završene Srednje tekstilne škole. Enigmatikom je počeo da se bavi veoma rano, još u srednjoj školi, najpre kao korisnik, a kasnije se oprobao i kao autor, u početku jednostavnijim, a kasnije i mnogo složenijim ukrštenim rečima. Prvu ukrštenicu objavio mu je 1978. godine, časopis „Čvor”, u to vreme jedan od vodećih enigmatskih časopisa u Jugoslaviji. Zahvalјujući tome počeo je da objavlјuje i u „Eureci”, „Orbisu” i „Vikendu”.

Milan Marjanović
„Kada imam šablon ukrštenice pronalazim temu, jer uvek je interesantno uz prigodan izlazak lista da bude i prigodna ukrštenica. Tada počinju kombinacije ili mala igra reči. Naravno, mora se poznavati mnogo toga, pa uvek odvajam u posebni priručnik razne pojmove, koristim rečnik stranih reči i uz određeno iskustvo koje stekneš vremenom, počinje uklapanje.” – ispričao je Milan za fabričke novine o svom hobiju.
Nakon nagradnog takmičenja u sastavlјanju zagonetki u organizaciji Jugoslovenskog enigmatskog udruženja „Vuk Karadžić” iz Beograda na kome je osvojio 5. nagradu na konkursu za izradu tematske skandinavke o delu Vuka Karadžića, Marjanović je postao i njihov član. Na takmičenju u sastavlјanju zagonetki pod nazivom „Vuk-91” i u organizaciji udruženja održanom 1991. godine sa temom Laza Lazarević, Marjanović je u konkurenciji od 265 prispelih anagrama i stihovanih anagrama osvojio Prvu nagradu. Nјegov stihovani anagram je glasio: „Srpski LEKAR i književni VAZAL, u zaborav ZAĆI neće, jer iskaza veliko književno umeće”.
Za fabričke novine Milan je počeo da radi od 306. broja, odnosno od 29. marta 1985. godine. Radio je ukrštene reči, najpre sa jednostavnijim zadacima, kako radnicima ne bi zadavao previše muke da ih reše, i uvek se trudio da u njima budu i pojmovi vezani za rad u fabrici, ili iz Vukovara i njegove bliže okoline.
Ukrštenica je dugo godina bila i nagradna, dodelјivane su po dve simbolične novčane nagrade. Nagrađivanje je kasnije ukinuto jer u redakciju nekoliko puta nije stigla ni jedna rešena ukrštenica pa je uredništvo zaklјučilo da za to više nema interesovanja čitalaca.
Album starog Vukovara Đorđa J. Drenovca
Zapisi Đorđa J. Drenovca o starom Vukovaru danas su vredan dokument o prošlosti grada na Vuki jer je Drenovac uz objavlјenu fotografiju starog Vukovara dao i prilično detalјan opis svega što se na njoj vidi - zgrada, zanatskih radnji pa čak i nekih lјudi koje je na njoj zabeležilo oko kamere. Na taj način otrgao je od zaborava sve što je u Vukovaru bilo vredno pamćenja. Prvi deo felјtona „Iz albuma starog Vukovara” objavlјen je u januarskom broju iz 1969. godine i bio je nešto kao najava onoga što sledi jer je objavlјena samo fotografija glavne vukovarske ulice „Kralјa Petra” iz 1936. godine.

Feljton Đorđa Drenovca u listu Vuteks vredan je dokument o starom Vukovaru
Pisao je Drenovac o parobrodima, koji su pristajali u vukovarsku luku, o fijakeristima i prvim autotaksijima i njihovim vlasnicima, starom vukovarskom mostu, starom ušću Vuke, vukovarskim zanatlijama i njihovim radnjama, kupalištima i kupatilima na Dunavu, vukovarskim svodovima, Dobroj vodi u šumi Adica i mnogim drugim zanimlјivostima iz vukovarske prošlosti.
Novi, dosta kraći, felјton „Šetnja ulicama predratnog Vukovara” od desetak nastavaka i sa istom tematikom, Drenovac je počeo da piše u leto 1972. godine. I u ovom felјtonu je na sličan način obradio prošlost grada.
O Đorđu J. Drenovcu danas se zna jako malo. Rođen je u Vukovaru 1919. godine gde je i umro 1987. Po majci je bio potomak ugledne kazandžijske porodice Crnogorac, a još pre Drugog svetskog rata bio je vukovarski dopisnik „Politike” i drugih beogradskih novina. Nakon rata brojnim prilozima ispunio je stranice lista „Pregled” koji je 1946. kratkotrajno izlazio u Vukovaru. Pasionirano je sakuplјao građu o Vukovaru i beležio svoja sećanja. Ta bogata arhiva je nakon njegove smrti najvećim delom rasturena i uništena. Svoje članke o starom Vukovaru godinama je objavlјivao i u „Vukovarskim novinama”. Važne istorijske podatke i svoja sećanja ostavio je u knjižici „Vukovarska Dobra voda” koju je objavio 1985. godine.
Čitajući danas njegove tekstove čovek postaje svestan velikih promena koje su se u Vukovaru dogodile tokom proteklih 100 i više godina.
Nastaviće se
Izvori:
- VUTEKS – list radnog kolektiva vukovarske tekstilne industrije, Godina dvadeseta, Br. 254 od 29. novembra 1980, Oni su počeli
- VUTEKS – list radnog kolektiva vukovarske tekstilne industrije, Godina deseta, Br. 94 od 29. novembra 1970, Toša i njegove karikature
- VUTEKS – list radnog kolektiva vukovarske tekstilne industrije, Godina petnaesta, Br. 313 od 27. novembra 1985, Milanova igra riječi
- VUTEKS – list radnog kolektiva vukovarske tekstilne industrije, Godina deveta, Br. 69 od 18. januara 1969, Iz albuma starog Vukovara (1)
- VUTEKS – list radnog kolektiva vukovarske tekstilne industrije, Godina dvanaesta, Br. 120 od 4. jula 1973, Šetnja ulicama predratnog Vukovara (1)
- https://enigmatikatio.blogspot.com/2015/09/nostalgija-496.html
- https://enigmatikatio.blogspot.com/2015/09/nostalgija-483.html