Od ljubavi prema zemljanoj gradnji do organizatora festivala

Nisu građevinari ni arhitekte, ali bračni par Vranić iz Kneževih Vinograda gaji neobičnu ljubav prema zemljanoj gradnji i arhitekturi.

Maja Milanović 05.02.2025.

Kako bi započeli novi život Vasilije Vranić i njegova supruga Gabriela sa ćerkama su iz Švajcarske doselili u Kneževe Vinograde. Svojim dolaskom u Hrvatsku porodica Vranić je započela posao u turizmu pa su staru kuću koju su nasledili od Vasilijevih roditelja preuredili, a danas su vlasnici apartmana za turiste kojih je u Baranji sve više.

- Nasledivši staru kuću mojih roditelja smo se upustili u istraživanje kuća slične gradnje. Saznali smo da na ovom prostoru ima jako puno zemljanih kuća, da je to tradicijska gradnja Baranje ili recimo šire dunavske regije. Mislili smo da neće biti teško naći stručnjake, majstore, arhitekte za tu vrstu obnove, ali nismo našli nijednog domaćeg stručnjaka. Istraživali smo i na različitim jezicima o zemljanoj gradnji i arhitekturi i tako smo spoznali koliku ljubavi gajimo prema tom području. Prvi stručnjak koji je došao bio je iz Italije, došao je u Baranju, testirao zemlju, analizirao kuću i dao nam savete kako da je saniramo. Preneli smo savete našim domaćim majstorima koji su prihvatili posao, ali na našu odgovornost – priča o svojoj ljubavi prema arhitekturi Vasilije Vranić.

Pokrenuli Festival gline i čoveka GlinArt

Nakon preuređenja nasleđene kuće, Vranići su domaćini brojnim turistima koji odluče da posete Baranju i upoznaju se sa ovom vrstom gastronomskog i ruralnog turizma. Želja Vranića bila je u obnovi koristiti prirodni materijal kako bi stvorili adekvatnu savremenu kuću za život. Posle preuređenja pomenute kuće, Vranići su dobili ideju za pokretanjem GlinArt festivala pre četiri godine. Ovaj festival je prvi festival na području Hrvatske čija je tema zemljana gradnja i arhitektura.

- GlinArt se u prvoj godini odvijao kao festival zemljane gradnje i arhitekture koji je okupljao stručnjake sa našeg šireg područja. Godinu dana kasnije, 2023. godine, festival smo malo proširili sa Konferencijom zemljane gradnje i arhitekture koja je bila u Baranjskoj srpskoj kući u Belom Manastiru. Prošle godine smo dobili priliku da tu Konferenciju odradimo na Građevinskom fakultetu u Osijeku, što je veliki uspeh – pojašnjava Vranić.

Sa razvojem GlinArt festivala, Vranićima se pojavila želja za stalnim mestom na kojemu bi prikupljali svo znanje o ovoj vrsti građenja. Na tom mestu održavale bi se radionice, savetovališta, ili u budućnosti trgovina u smislu kupovine pripremljene zemljane žbuke, boje ili slično. Šetajući po Kneževim Vinogradima, naišli su na plac koji je ispunjavao sve njihove uslove.

- To je kuća koja se nalazi u ulici za koju mi u selu kažemo da je to Srpska ulica, u nastavku je Pravoslavne crkve. Ovo je jako bogata izvedba kuće, ima i štale za životinje, fijaker, čardake i niz nusprostorija. Stvarno se radi o jednoj komplet izvedbi. Ono što je zanimljivo jeste to što je u toj kući do nedavno živela jedna baka, kuća je pripadala toj srpskoj familiji već u nekoliko generacija. Vidi se da se tu vodio jedan bogat način života vrednih ljudi. Kuća je u originalnoj izvedbi, nema savremenih materijala poput cementa i slično, a povezana je na taj način sa srpskom zajednicom jer prikazuje kako su Srbi na ovom prostoru živeli i to ne samo kao manjina, nego kao bogati sugrađani jednog mesta poput Kneževih Vinograda koji su multinacionalni – priča Vasilije.

Njegova želja i cilj jesu fokus na zemljanu gradnju i arhitekturu, ali sa druge strane postoji želja i da kroz buduće projekte unutar te kuće ispričaju priču srpske familije kojoj je kuća pripadala. Na taj način zainteresovanim turistima prikazao bi se, kroz istoriju, život srpske zajednice u Kneževim Vinogradima. Budući da su Vranići nedavno dobili rešenje nadležnog Ministarstva kako je pomenuta kuća proglašena kulturnom materijalnom baštinom, zakonom su određeni i radovi koje moraju da prilagode.

- Cilj nam je bio da se ta kuća zaštiti, da se ne sme promeniti. To ne znači da je ne smemo obnoviti, ali je moramo na određeni način obnavljati. Nije nam cilj da to bude etno kuća, nego jedan prikaz kako se od stare kuće sa adekvatnom sanacijom mogu dobili odlični rezultati. Nažalost, na našem području ljudi često takve kuće sruše jer ne vide načina kako bi ih uredili, ali to nije rešenje.

Prema rečima ovih zaljubljenika u zemljanu gradnju i građevinski materijal, sa radovima na uređenju kuće kreću sa prvim zracima prolećnog sunca, a posetiti Baranju možete već 14. i 15. juna za kada je najavljen ovogodišnji GlinArt festival upravo na novoj lokaciji Razvojni centar Mokoš, Ulica Svetozara Miletića 21, Kneževi Vinogradi.

*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Tu gdje živimo“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.