Promocija knjige Čedomira Višnjića „Vreme sporta i razonode“ o Titinoj hrvatskoj i njenim Srbima

Nova knjiga Čedomira Višnjića, koja govori o istoriji Srba u socijalističkoj Hrvatskoj, predstavljena je 23. marta u Kulturno-naučnom centru Milutin Milanković u Dalju.

Nikola Milojević 26.03.2018.

Knjiga nosi naziv „Vreme sporta i razonode“ uz podnaslov „Titina Hrvatska i njeni Srbi, 1951.-1971.“. Nastala je kao rezultat dugogodišnjeg Višnjićevog kopanja po arhivama u potrazi za što vernijom slikom Srba iz Hrvatske tog vremena i njihovog odnosa prema svom identitetu i političkim i društvenim zbivanjima u posleratnom periodu bivše države.

Sam naslov upućuje na poznatu emisiju Radio Beograda prema kojoj autor ima lični sentimentalni odnos s obzirom da je ovu emisiju slušao kao dečak u rodnim Donjim Dubravama kod Ogulina navijajući za beogradsku Crvenu zvezdu, još uvek neshvatajući da na taj način gradi svoj nacionalni identitet od, kako ih sam naziva, krhotina.

- Naslov je i pokušaj da se prepozna nit koja nas je dovela do toga da i poneki ozbiljni istoričari danas tvrde da je prva bitka hrvatsko-srpskog rata devedesetih bila ona na Maksimiru i da je upravo u sportu sve kulminiralo na najgori mogući način. U knjizi sam se bavio samo situacijom do 1971. godine, ali mislim da se i u toj priči prepoznaje toliko tragova zbivanja koja vode do nas danas da je to svakom pažljivom čitaocu lako prepoznatljivo – kaže Čedomir Višnjić.

Razonoda i sport su samo usputne teme u ovoj knjizi u odnosu na mnogo važnije kao što je politički položaj Srba koji su iz rata izašli kao pobednici, ali sa velikim gubicima. Građenje identiteta u novoj Jugoslaviji, međusobni odnos Srba i Vladimira Bakarića, te odnos samih Srba prema jedine dve srpske institucije, SKD „Prosvjeti“ i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, teme su koje autora najviše zanimaju.

U knjizi se kao tema spominje i pokušaj odgovora Srba na „hrvatsko proleće“ kroz Prosvjetu koja nakon toga biva zabranjena.

- Priča je i krenula od Prosvjete 1971. godine, a onda sam počeo samom sebi klupko odmotavati unatrag. Prosvjeta je bila slabašna, a crkva, kao druga od te dve institucije koju smo imali, bila je vrlo ugrožena, napadana i potisnuta. Nakon što se ispriča priča o crkvi i sveštenicima koji su bili napadani, mora se ispričati i priča o „Bakarićevim Srbima“ koji su branili državu, režim i partiju iz razloga koje ne treba prezreti jer, oni tvrde da je to tada jedino tako bilo moguće. Nit takve politike vidi se, u različitim formama, kroz sve periode prečanske istorije – zaključuje Višnjić.

Pecnik: „Poštena i kritička knjiga“

„Vreme sporta i razonode“ za kratko je vreme postala popularna u široj javnosti. O njoj se nedavno govorilo i u emisiji Radio-televizije Srbije „Oko magazin“, a izuzetno pozitivnu kritiku u Jutarnjem listu napisao je i hrvatski književnik Miljenko Jergović.

čedomir višnjić i jaroslav pecnik vreme sporta i razonode

Čedomir Višnjić i Jaroslav Pecnik na promociji u Dalju

O piscu
Čedomir Višnjić rođen je 1960. u Ogulinu. Završio je osnovnu školu u rodnom selu Donjim Dubravama, gimnaziju u Ogulinu, a Fakultet političkih nauka u Zagrebu. Radi u Ministarstvu kulture RH, a bio je predsednik SKD „Prosvjeta“ od 2002. do 2016. godine. Do sada objavio knjige: „Kordunaški proces“ (1997), „Srbi u Hrvatskoj 1918-1941“ (2000), „Partizansko ljetovanje“ (2002) i „Srbobran, 1901-1914“ (2013).

Na daljskoj promociji o knjizi su govorili direktor KNC Milutin Milanković, pesnik Đorđe Nešić i politički analitičar iz Osijeka Jaroslav Pecnik koji kaže da se radi o jednoj „poštenoj knjizi“.

-Knjiga pokušava otvoreno polemizovati o položaju Srba u Hrvatskoj, ali ne samo to, nego i o odnosima između samih Srba, kao i njihovom odnosu prema Srbiji. Ne može se ispisati istorija savremene Hrvatske, a da se ne ispisuje istorija Srba i obrnuto. Ta knjiga je utoliko poštena što mi je učvrstila uverenje da je daleko više stvari koje povezuju Hrvate i Srbe nego stvari koje ih razlikuju. Knjiga je pisana iz pozicije onoga koji je slabiji, koji je svestan toga da je slabiji, ali utoliko objektivnije ispisuje svoju sliku jer na taj način traži opravdanje i modus svoga postojanja. Stilski je sjajno napisana jer je Višnjić čovek koji kritički razmišlja, kritički se odnosi i prema svojima i prema drugima. To je nešto što treba ceniti jer malo ko ima tu hrabrost – smatra Jaroslav Pecnik.