Kad „dva loša ubiju Miloša”
Komentar Slavka Bubala na epizodu kviza Najslabija karika koja je uzburkala javnost u Srbiji i susednim zemljama.

Pažnju televizijske publike u Srbiji, a kasnije i u celom regionu, ovih dana privukla je jedna epizoda kviza „Najslabija karika” koji se emituje na srpskoj TV Prva u kojoj su dva, po znanju i sposobnostima, mnogo slabija igrača izbacili takmičara koji tokom celog kviza nije imao nijedan netačan odgovor. Takav njihov potez osudio je i voditelj kviza, popularni glumac Nikola Kojo, koji je izbačenom takmičaru doslovno rekao:
„Vladimire, sa 22 tačna odgovora večeras i ni jednim netačnim vi ste moralni pobednik. Vi ste primer mladim ljudima kako treba da se radi i uči, šta znači suštinsko obrazovanje, a šta znači formalno. Nažalost, vaše kolege su rekle da ste vi najslabija karika, a mene je sramota što to moram da vam saopštim.”
U razgovoru koji je prethodio ovim Kojinim rečima gledaoci su mogli da saznaju da je izbačeni Vladimir građevinski radnik bez stalnog zaposlenja, otac četvoro dece, kome je životna želja bila da nakon što pobedi u ovom kvizu s porodicom otputuje u Egipat. Video sa snimkom izbacivanja Vladimira kao najslabije karike i Kojinog komentara preplavio je društvene mreže, a osude postupka njegovih protivnika nizale su se sa svih strana. U međuvremenu su se pojavile ideje da gledaoci sakupe novac za Vladimirovo putovanje u Egipat, ali je sve preduhitrila TV Prva koja je rekla da će mu, kao moralnom pobedniku kviza, to platiti redakcija.
Nije ovo prvi put u istoriji da „dva loša ubiju Miloša”, ali je ipak prvi put da se za takav postupak, koji evidentno nije viteški i fer, osuđuju ljudi kojima su pravila kviza to nedvosmisleno dozvoljavala. Igra je zapravo takva da ako želiš da pobediš moraš da eliminišeš ne samo najslabijeg nego i najjačeg protivnika i upravo to se i dogodilo. Zato je moralisanje i zgražavanje nad ovakvim postupkom potpuno neopravdano i učesnici kviza ne mogu i ne smeju da trpe bilo kakve napade jer oni nisu pisali ni pravila.
Priznajem, na prvu je i meni samom postupak Vladimirovih protivnika izgledao totalno nekorektan, čak podmukao, i ja to verovatno ne bih uradio čak i po cenu da izgubim, ali kada se čovek malo zamisli zapita se i sledeće - Da li bi osuda javnosti bila jednako žestoka da Vladimir nije građevinski radnik bez stalnog zaposlenja i da nije otac četvoro dece nego, recimo, nekakav hirurg, advokat ili čak vlasnik građevinske firme? Vrlo je verovatno da bi većina ljudi ostala potpuno ravnodušna i da o tome nigde ne bi pročitali ni jednu jedinu reč. Ovako, Vladimir postade junak, putovaće u Egipat iako je izgubio, a njegove protivnike već danima medijski linčuju i razapinju na stub srama.
I do sada su se u ovom kvizu ovakve stvari redovno događale jer to je naprosto neophodno uraditi da bi se u njemu pobedilo. U nekim ranijim verzijama ljudi poput Vladimira bi dobili porciju izrugivanja čak i od voditelja, nazvao bi ih naivnim ili previše mekanim. Dakle, znanje nije ključna stvar, nego taktika, predviđanje, blefiranje, snalažljivost pa i sreća. Zato, ako se to nekome ne sviđa onda bolje neka ne gleda, ako se ne sviđa organizatorima neka promene pravila pa neka pravilo bude da najslabija karika zaista budu oni koji imaju najmanje tačnih odgovora, i na kraju, ako se ne sviđa voditelju kviza neka da otkaz i radi nešto drugo.
Kviz je ipak manji problem, jer to nije stvarnost nego igra i to igra po pravilima. Veći je problem to što se slučajevi da „dva loša ubiju Miloša” dešavaju i u realnom životu u kom takođe postoje pravila kao što su moral, etika, poštenje, iskrenost, čast ili čojstvo, ali za razliku od onih u kvizu do tih životnih pravila danas se sve manje drži. Nažalost, u realnom svetu samo retki ustaju da odbrane tog nesrećnog Miloša, većina ipak radije žmuri u strahu za svoj posao ili položaj, dok drugi opet, sa strane, čekaju ishod pa se tek onda priključuju pobednicima. Sve je više onih koji pametne ljude vide kao opasnost pa se ti manje sposobni, manje kreativni i manje hrabri udružuju da ih eliminišu ne bi li nekako i oni došli do izražaja. Puno je Miloša stradalo, a da javnost za to njihovo stradanje, iako je trebala, nikada nije saznala.